„Hoćeš ti to stvarno jesti?“: Marina iz Smiljana dva dana plakala — politički otrov bije OPG, ne samo deponij

SMILJAN / GOSPIĆ — Četiri krave, lokalni radio, štala s keramikom. Marina i Ivica Miškulin proizvode sir. Proizvod se nije promijenio. Promijenila se riječ: Lika. Stalni kupac staje u dvorište, zove ženu i pita: „Hoćeš ti to stvarno jesti?“ Marina kaže da je dva dana plakala. Ivica mu nije ništa odgovorio. Ona bi radije dobila šamar nego tu sumnju. To nije „ekološka debata“. To je likvidacija povjerenja.

Otpad je problem — mantra je oružje

Ilegalno odloženi otpad u Gospiću treba istražiti, ukloniti i kazniti. To Narodni Reporteri ne osporavaju. Osporavamo skok od lokalnog onečišćenja do naslova „otrovana Lika“. Kad političar pred kamerom izgovori otrov, mediji ga umnože, a kupac na placu ne čita piezometar — čita naslov. Voda za piće, prema službenim ispitivanjima, nije proglašena neispravnom za cijeli sustav; lokalni nalazi nisu dozvola za kolektivnu stigmu cijele regije.

Tko plaća račun za floskulu

Plaćaju OPG-ovi. Sir, med, krumpir, meso — sve što mirše na Liku. Dok Sabor i studio vode rat riječima, Marina broji prazna dvorišta. Kapiju nikad nisu zatvarali jer je netko stalno staje. Sada? „Slobodno…“ To je cijena političkog teatra. Ljevica i „zeleni“ aktivizam vole dramaturgiju katastrofe jer donosi klikove i mandate. Seljak nema klik. Seljak ima račun za stočnu hranu.

SDP/Možemo! i ekologija kao kampanja

Vidjeli smo isti obrazac drugdje: ekološki problem pretvori se u kampanjski slogan, a odgovornost za sanaciju ostane na državi i građanima. Možemo! u Zagrebu milijune dijeli udrugama dok parkovi propadaju; u Lici se „otrov“ proda kao moralna pobjeda. Narodni Reporteri traže: očistiti deponij, kazniti krivce — i javno reći da lički proizvodi nisu kolektivni otrov. Tko je vikao najglasnije, neka stane pred OPG i nadoknadi štetu riječima, ako već ne novcem.

Suverenost počinje na placu

Hrvatska hrana i hrvatski seljak nisu dekor. Oni su strategija. Kad uništiš povjerenje u domaće, uvoziš tuđe — i tuđu politiku. Zato je „otrovana Lika“ opasnija od jednog nalaza u piezometru: ona uči kupca da se boji vlastitog naroda. Mi učimo obrnuto. Kupuj ličko. Traži laboratorij, ne hashtag. I ne dopusti da ti politički otrov uđe u frižider.

Zaključak

Marina nije glasački slogan. Ona je Hrvatica koja živi od zemlje. Dok se otpad ne očisti, država mora raditi. Dok se riječ „otrov“ ne povuče s cijele Like, političari koji su je lansirali ostaju dužni. Narodni Reporteri stoje uz OPG — ne uz studio.

Izvori: Jutarnji list (Mario Pušić); Narodno.hr — reputacijska šteta Like, rujan 2026.