Raspudić: Hrvati u BiH nisu dijaspora, oni su konstitutivni narod i suosnivači

Saborski zastupnik i sveučilišni profesor Nino Raspudić u podcastu CROnnect na Večernjem listu 17. rujna 2026. jasno je razdvojio pojmove: Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu hrvatska dijaspora. Oni su konstitutivni narod i suosnivači te države, a ne iseljenici koji su napustili matičnu Republiku Hrvatsku. Rođen u Mostaru, Raspudić temu poznaje i iz osobnog iskustva. Poruka ide u srž nacionalnog interesa: jedna politika ne može pokriti BiH, nacionalne manjine u drugim državama i prekomorsko iseljeništvo.

Večernji je epizodu najavio naslovom koji ne ostavlja prostor za maglu. Pod „dijasporom“ se godinama trpaju skupine s bitno različitim pravnim i političkim položajem. Kad se sve zbroji u jednu kutiju, Zagreb gubi instrumente. Hrvati u BiH trebaju ustavnu i političku zaštitu jednakopravnosti. Manjine u susjedstvu trebaju kulturne i institucionalne garancije. Iseljenici i njihovi potomci trebaju putovnice, povratak, ulaganja i jezik. Miješanje tih mapa proizvodi krivu politiku i lažni dojam da je „sve dijaspora“.

Konstitutivni narod, ne iseljeništvo

Hrvati u BiH nisu se iselili iz Hrvatske. Oni su na svojoj zemlji, u zajednici koju su suosnivali. Ustavni položaj triju konstitutivnih naroda nije folklorna etiketa. To je okvir bez kojeg BiH klizi u majorizaciju. Financijska pomoć iz Zagreba važna je, ali nije zamjena za političku jasnoću: tko predstavlja Hrvate, kako se štiti legitimno predstavništvo i što Hrvatska radi kad se taj okvir urušava. Raspudić upravo tu crta granicu. Dijaspora je pojam za one koji su otišli. Konstitutivnost je pojam za one koji ostaju kao narod.

U javnoj raspravi često se čuje da je „pomoć dovoljna“. Nije. Novac bez političkog okvira pretvara se u projektnu administraciju, a Hrvati u BiH ostaju izloženi pritisku demokracije većine koja nije njihov ustavni model. Suverenistička linija zato inzistira na jednakopravnosti, a ne na filantropiji.

XI. izborna jedinica nije dovoljna mapa

Tri zastupnika XI. izborne jedinice trebaju pokriti ogroman i raznorodan krug: od Hrvata u BiH do iseljenika na drugim kontinentima. Raspudić otvara pitanje koje se u Saboru predugo gura pod tepih. Može li jedan izborni model doista zastupati tako različite interese? Interesi Mostara, Posušja i Livna nisu isti kao interesi treće generacije u Chicagu ili Sydneyu. Kad se sve trpa u isti glas, gubi se i BiH i iseljeništvo. Nacionalni interes traži diferenciranu politiku, ne jednu floskulu o „dijaspori“.

Izborni inženjering koji sve stavlja u isti koš pogoduje onima kojima odgovara magla. Jasno razdvajanje glasova i mandata ojačalo bi i zastupanje Hrvata u BiH i vidljivost iseljeništva. Bez toga Sabor ostaje s tri zastupnika koji moraju biti sve i ništa.

Iseljeništvo, konzularna mreža i gospodarstvo

Milijuni Hrvata i potomaka žive izvan granica. Jedni jezik i kulturu žive svakodnevno. Drugima je Hrvatska obiteljska priča koju tek otkrivaju. Raspudić u CROnnectu pita koliko država stvarno radi da te ljude pronađe, zainteresira i poveže: studij, posao, ulaganja, povratak. Prečesto put od emocije do stvarnog dolaska zapinje na pitanju kome se obratiti. Diplomatska i konzularna mreža mora biti aktivnija, a ne samo formalna. Crkva i zajednice i dalje nose velik dio povezanosti. To je snaga, ali ne smije biti alibi države.

Gospodarski potencijal iseljeništva ostaje nedovoljno iskorišten. Članstvo u EU otvara kanale, studentske razmjene i tržište, ali administrativne prepreke i nejasni ulazi u sustav i dalje tjeraju ljude u krug. Politika prema iseljeništvu nije samo folklor na Danima dijaspore. To je demografija, kapital i meka moć. Hrvatska koja želi opstati ne može se ponašati kao da su njezini ljudi izvan granica samo statistika za prigodne govore.

Što Hrvatska treba razdvojiti

Tri linije moraju biti jasne. Prvo: Hrvati u BiH kao konstitutivni narod, uz političku jednakopravnost i gospodarsko povezivanje. Drugo: manjine u drugim državama, uz kulturu, školstvo i institucije. Treće: iseljeništvo i potomci, uz konkretne kanale povratka i ulaganja. Dok se to ne razdvoji, Sabor i Vlada ostat će zarobljeni u pojmu koji sve miješa i ništa ne rješava.

Raspudić je 17. rujna javno rekao ono što suverenistička javnost dugo ponavlja: Hrvati u BiH nisu dijaspora. To nije semantička igra. To je okvir nacionalnog interesa. Tko i dalje miješa Mostar i Melbourne u istu ladicu, radi protiv jasne hrvatske politike.

Izvor: Večernji list / CROnnect.