Lakušić o Gospiću: četiri metode, dvije praktične, 32 tisuće tona. Capak nije bio moj izbor

Predsjednik Znanstvenog savjeta za sanaciju nezakonito odloženog otpada u Gospiću, rektor Sveučilišta u Zagrebu Stjepan Lakušić, u četvrtak 17. rujna 2026. nakon višesatne sjednice (oko 15 do 18 sati) iznio je ključne zaključke: razmatrane su četiri metode, a zbog isplativosti, provedivosti i učinkovitosti u užem krugu ostale su dvije. Ostavljanje otpada na sadašnjoj lokaciji Lakušić je odbacio. Preliminarno se govori o približno 32 do 33 tisuće tona zakopanog materijala. Omjer opasnog i neopasnog još nije precizno utvrđen. Građanska inicijativa „Gospić je naš dom“ odgovorila je oštro: korak naprijed, znanstveni savjet dva natrag.

Dvije metode koje ostaju na stolu

Prva varijanta: sve iskopati i odvesti izvan granica Republike Hrvatske, gdje bi se provela termička ili druga obrada zbrinjavanja opasnog i neopasnog otpada. Posao bi morao raditi subjekt s dozvolom i certifikatom. Prema Lakušiću, interes već postoji među nekoliko europskih tvrtki. Transport bi išao hermetički zatvorenim kontejnerima, cestom ili željeznicom, a ovisno o destinaciji moguć je i pomorski put.

Druga varijanta: predobrada na lokaciji, na potpuno zatvorenim platformama. Ondje bi se razvrstao neopasni dio (kameni, zemljani, građevinski materijal), a opasni otpad premjestio na novu lokaciju koju bi odabrala država. Lakušić je tu metodu opisao kao vremenski kraću. Konačna odluka još nije donesena. To je važno: savjet predlaže, institucije moraju odlučiti i snositi odgovornost za rokove.

Prekrivanje, prašina, monitoring

Kao privremenu mjeru do konačne sanacije Lakušić predlaže prekrivanje zakopanog otpada kako bi se spriječio prodor oborinskih voda. Prekrivanje se predlaže i za rasuti otpad. Naglasio je da posao ne završava odvozom: monitoring tla i podzemnih voda mora krenuti već tijekom sanacije i nastaviti se nakon nje. Upozorio je i na prašinu pri iskopu, razvrstavanju i odvozu te na potrebu mjera koje to širenje svedu na najmanju mjeru. Projektna dokumentacija trebala bi proći neovisnu stručnu reviziju.

HZJZ je ranije poručivao da je voda iz slavina ispravna. To je važna informacija za svakodnevni život, ali ne briše pitanje što leži u zemlji, tko ju je zakopao i kada će nestati. Građani Gospića ne traže smirujuće press poruke. Traže kalendar, količine, nadzor i sankcije za one koji su stvorili problem.

„Capak nije bio moj izbor“

Na novinarsko pitanje o ulozi ravnatelja HZJZ-a Krunoslava Capaka u stručnom timu Lakušić je kratko odgovorio: „Capak nije bio moj izbor.“ Rečenica je ušla u naslove, ali suština ostaje druga: tko god sjedi u savjetu, mora odgovarati na pitanja o kriterijima, foliji, nabavama i ovlastima. Lakušić je branio znanstvene referencije članova i poručio da nitko izvana neće moći utjecati na rad. Građani imaju pravo tražiti dokaz, ne deklaraciju.

Građanska inicijativa: što je novo?

Inicijativa „Gospić je naš dom“ na društvenim mrežama poručila je da su na sastanku u srpnju s potpredsjednikom Vlade i nadležnim tijelima već čuli za četiri modela, od kojih dva nisu provediva. Pitaju čemu služi tijelo ako nakon tri sata izlazi s porukom da će se rasprava nastaviti. Traže odgovore o kriterijima za tehničku dokumentaciju prekrivanja, o debljini folije od 0,65 mm, o nabavi za uklanjanje rasutog opasnog otpada (navode oko 4500 tona i treću nabavu), o analizama Fonda i o podzemnim vodama koje se dižu uz oborine. To nisu ulične parole. To su pitanja koja savjet i institucije moraju javno zatvoriti brojkama i rokovima.

Zaključak

Gospić nije laboratorijska vježba. Riječ je o desecima tisuća tona materijala, o zdravlju ljudi i o odgovornosti onih koji su zakopali. Lakušić je odbacio ostavljanje na lokaciji i izdvojio dvije praktične metode. Sada slijedi odluka, dokumentacija, nabava i monitoring. Bez toga savjet ostaje sastanak, a otpad ostaje u zemlji. Narodni Reporteri pratit ćemo rokove, ne floskule.