Vojković: skinuta policijska tablica = ruganje državi — ako ovo nije za ostavke šefova, što jest?

RIJEKA / KRK — Skinuta policijska tablica nije „suvenir s utrke“. To je ruganje državi. Goran Vojković na Indexu pita ono što građanin već zna na koži: gospodo policijski šefovi, jeste li vi uopće normalni? Ako ovo nije za ostavke na vrhu zapovjednog lanca — što jest? Narodni Reporteri ne napadamo HDZ ni Plenkovića kao osobu ili stranku. Napadamo mekani zapovjedni refleks koji pretvara uniformu u rekvizit, a cestu u besplatni poligon. Crvena lampica na ulici dolazi prije kulturnog dima.

Što se dogodilo — bez eufemizama

Ilegalne utrke na Kvarneru protegnule su se od Krka do Rijeke: Hreljin–Omišalj, Krčki most, stara cesta Rijeka–Zagreb iznad Grobnika, Jadranovo, industrijska zona Kukuljanovo, državna cesta D3, pa Pećine do Škurinja. Petak navečer — zastoji, šestosatna putovanja, automobili poprijeko, dim od guma, publika uz rub. Subota — premještanje skupina, buka po županiji. Na Škurinjama veliki rotor pretvoren u drift-stazu: sat i više, stotine ljudi uz putanju kotača, bez ograde. Jedan pogrešan manevar i automobil je među njima. Srećom, nitko nije stradao. U blizini stoji Automotodrom Grobnik, gdje se vozi legalno, uz kartu i pravila. Na ulici račun plaća građanin koji je već platio porez državi koja mu duguje red.

I onda trofej koji boli više od buke: skinuta policijska tablica s službenog automobila — kao ratna zastava. Poruka je kristalna. Došli su nas zaustaviti; mi smo im uzeli komad službenog automobila. Nasilnik, huligan i obiteljski tiranin gledaju iste snimke. Vojković to imenuje. Mi ponavljamo: ovo nije „ljubav prema automobilima“. Ovo je test države.

Priopćenje koje vrijeđa zdrav razum

Policijski press poručuje: nije bilo težeg narušavanja javnog reda i mira; prometni poremećaji bili su povremeni i kratkotrajni; nema ozlijeđenih. Dobro da nema mrtvih. Loše što se odsutnost mrtvih prodaje kao dokaz da je sve „u redu“. Što bi, po tim mjerilima, bilo teže? Zabiti službenu Škodu u Galeba? Uzeti oružje i gađati rasvjetu autoceste? Čekati da automobil uleti među publiku pa tek onda priznati problem? Već se spominje oko 365 kazni — brojka ne briše rotor kao pozornicu ni tablicu kao plijen. Angažman ljudi iz Ravnateljstva ne znači ništa ako raspored snaga dozvoli spektakl pred kamerama. Pitanje nije što može jedan patrolni auto pred gomilom. Pitanje je tko je planirao, tko je tražio pojačanje, tko odgovara kad se država snima kao ruglo. Uniformirani na terenu zaslužuju zapovjednike koji ih ne šalju u nemoguću misiju — ne press koji ih pretvara u statistiku.

Rinčić: „nije poligon“ — i opet je poligon

Gradonačelnik Rijeke Ivo Rinčić već je poručivao da grad nije poligon. Lijepa rečenica. Ulice su ipak bile poligon. Kulturni rat u Rijeci — hodovi, transparente, lekcije Zagrebu o „slobodi“ — ne smije biti dimna zavjesa za jednostavnu istinu: prije kulture ide red. Narodni Reporteri kritični smo prema mekoj komandi i mekom jeziku institucija. Ne pretvaramo to u napad na državnu vlast u Saboru. Suverenitet počinje kad se policijski automobil ne vraća kući bez tablice, a rotor ne postaje TikTok staza. Tko danas gleda samo „prometne prekršaje“, sutra će gledati mrtve i pitati zašto nitko nije reagirao dok je još bilo vremena.

Što gledaju nasilnici — i zašto ostavke nisu folklor

Vojković pravilno nabraja publiku snimki: obiteljski nasilnik koji sjedi u gaćama i uči kako policija „prolazi“; lokalni „opasni lik“ zbog kojega se u kafiću stiša razgovor; mladi huligan koji se dokazuje pred ekipom. Svaki uči istu lekciju — dovoljno društva, dovoljno drskosti, institucija postaje šala. Kad jednom pukne film izvan institucija, čitat ćemo o „tihom susjedu“. Država koja dopušta da joj skinu pločicu s automobila uči narod da je sam sebi šerif. To nije sloboda. To je predvorje kaosa. Ostavke šefova nisu folk ritual za Twitter. To je minimum dostojanstva zapovjednog lanca. Kazne vozačima da — ali bez odgovornosti na vrhu priča ostaje priopćenje.

Zaključak

Ako ovo nije za ostavke, što jest? Narodni Reporteri: crvena na ulici prije kulturnog dima; Grobnik za utrke, cesta za narod; uniforma nije suvenir. Vojković pita jesu li šefovi normalni. Mi pitamo isto — i očekujemo odgovor djelom, rasporedom snaga i osobnom odgovornošću, ne novim pressom. Država se ne brani hashtagom. Brani se kad tablica ostane na autu, a rotor ostane prometni čvor, ne pozornica.

Izvor: Index.hr (Goran Vojković), 13.9.2026.