Kutleša o komunističkoj presudi Stepincu: Kad politička vlast podredi sud svojim ciljevima, suđenje postaje sredstvo progona

Osamdeset godina nakon što ga je komunistički sud osudio na 16 godina robije, blaženi Alojzije Stepinac i dalje je ogledalo u kojem se vidi kako vlast postupa s onima koji joj se ne pokore. Tako je u srijedu poručio zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša.

Nadbiskup je govorio na znanstvenom skupu „Osamdeset godina od osuđujuće presude i deset godina od revizije osude bl. Alojzija Stepinca“, koji je Pravni fakultet Hrvatskog katoličkog sveučilišta organizirao za svoj dan.

„Presuda iz 1946. ostaje upozorenje na ono što se događa kada politička vlast podredi sud svojim ciljevima. Kada je ishod unaprijed određen, a osoba lišena stvarne mogućnosti obrane, sudski postupak postaje sredstvo progona“, rekao je Kutleša.

Poništenje ne vraća oduzete godine

Poništenje presude 2016. Kutleša je nazvao važnim činom ispravljanja nepravde. Ali nijedna naknadna odluka, dodao je, ne može vratiti godine oduzete slobode i pogaženo dostojanstvo.

„Zato je najdublja pouka ove obljetnice odgovornost da se nepravda pravodobno prepozna i spriječi.“

Crkva, kaže, s pouzdanjem podupire ozbiljno istraživanje izvora, slobodnu znanstvenu raspravu i pošteno utvrđivanje činjenica. „Istina zahtijeva strpljiv rad i spremnost da joj podložimo vlastite pretpostavke“, rekao je.

Martinov plašt i Stepinčeva savjest

Skup se poklopio s blagdanom svetog Martina, zaštitnika Pravnog fakulteta HKS-a. Nadbiskup je studente prava podsjetio na predaju o vojniku koji je mačem raspolovio svoj plašt i njime zaogrnuo siromaha koji je drhtao od hladnoće.

„Pravo treba pružiti zaštitu upravo ondje gdje je čovjek sam ne može osigurati: pred nasiljem, samovoljom, klevetom i nepravednom osudom“, poručio je Kutleša.

Pitanje koje stoji pred svakim pravnikom, rekao je, jest hoće li pravno znanje štititi čovjeka ili opravdavati moć koja ga ponižava. Tu se, po njegovim riječima, Martinov plašt susreće sa Stepinčevom savješću.

Presuda koja je bila gotova prije suđenja

Vrhovni sud Narodne Republike Hrvatske osudio je Stepinca 11. listopada 1946. na 16 godina lišenja slobode s prisilnim radom i pet godina gubitka političkih i građanskih prava. Komunisti su ga optužili za suradnju s ustaškim režimom, prisilna pokrštavanja pravoslavnih Srba i ugrožavanje FNRJ.

Županijski sud u Zagrebu tu je presudu 22. srpnja 2016. u cijelosti poništio. Utvrdio je da je proces grubo kršio temeljna načela materijalnog i procesnog prava i da su Stepincu povrijeđena brojna ljudska prava: pravo na pošteno suđenje pred neovisnim i nepristranim sudom, pravo na vrijeme za pripremu obrane, pravo na žalbu, pravo na slobodu mišljenja i izražavanja.

Na skupu sudjeluju i dvojica sudaca Europskog suda za ljudska prava, Davor Derenčinović i Mykola Gnatovskyy, sutkinja Općeg suda Europske unije Tanja Pavelin te Višnja Starešina, autorica dokumentarca „Stepinac: kardinal i njegova savjest“. Derenčinović je uoči skupa ocijenio da izvorni postupak nije zadovoljio temeljne standarde kaznenog prava, posebno kad je riječ o pravu na obranu i zabrani retroaktivne primjene zakona.

Osamdeset godina poslije, Stepinac je blaženik, a njegovi suci samo fusnota jedne propale države.