Most na četiri lica: Petrov u fotelji, Grmoja i Troskot na kameri, rješenja nigdje

Most se srozao na četiri prepoznatljiva lica — Nikola Grmoja, Miro Bulj, Zvonimir Troskot, Marin Miletić — dok je Božo Petrov gurnut u saborsku fotelju. To nije „obnova“. To je priznanje da je projekt „treće opcije“ završio kao medijski cirkus.

Potpis kod bilježnika — i što je ostalo od njega

„Most neće ulaziti u koaliciju ni s HDZ-om ni s SDP-om“ — izjava ovjerena kod javnog bilježnika 2015. Nekoliko tjedana kasnije: Vlada s HDZ-om. Zatim još jedna. Birači koji su tražili alternativu dobili su lekciju: papir ne vrijedi ako nema karaktera. Danas isti Most uvjerava da neće s SDP-om i Možemo!. Dio javnosti s pravom pita — zašto bi ovaj put vjerovali?

Jastrebovi umjesto tehnokrata

Unutarnji lomovi, odlazak Raspudića, gubitak lokalne baze u Metkoviću i na jugu. Petrov više nije lider u stvarnom smislu. Kormilo drže medijski glasniji: Grmoja kao operativac pritiska, Troskot kao lice ličke afere, Bulj kao lokalni tribun, Miletić kao digitalno-klerikalno krilo. Umjesto institucija — uloge.

Hilton lokot i Lika: kamera da, rješenje ne

Miletić reže lokot na plaži. Zastupnici jurcaju u Gospić. Vikalo se u Saboru. A oštećeni Ličani i dalje čekaju konkretan, provediv plan — ne samo megafon. Kad oporba živi od tuđih afera, narod postaje rekvizit. To Možemo! iz Zagreba savršeno razumije: dok oni drže jarbolveganske barjake, Most im ponekad radi uslugu stvarajući buku bez alternative.

Oporbeni reality show

Deset godina putanje: od „reformskih stručnjaka“ do stranke koja preživljava performansima. Sabornica kao pozornica. Trajna oporbena uloga može biti i bijeg od odgovornosti — lakše je vikati nego vladati. Hrvatska treba oštru, načelnu desnu i suverenističku kritiku, ne još jedan reality format.

Što narod smije tražiti

Jasne crvene linije prema ljevici koja relativizira Domovinski rat. Jasne politike migracija, demografije, otpada — ne samo pressice. Ako Most želi prestati biti skepticima na smiješnom, mora prestati biti kazalište. Inače će birači — i oni koji mrze Možemo! i SDP — potražiti glas koji ne potpisuje kod bilježnika da bi sutra zaboravio.