1500 migranata na Željavi: BiH „ne zna ništa“, Lika plaća račun EU pakta

Brojke ne lažu. Do 1500 migranata na bivšem vojnom aerodromu Željava. 355 kontejnera, 1600 poljskih kreveta, tisuće deka i jastuka iz strateških zaliha. Paralelno se širi i Dobri Dol. A Vijeće ministara BiH — države uz samu granicu — službeno odgovara: ne znamo ništa.

„Nismo upoznati“ uz šengensku granicu

Zastupnik Albin Muslić pitao je jesu li vođeni razgovori, jesu li procijenjene sigurnosne i migracijske posljedice. Odgovor Vijeća ministara BiH: Ministarstvo vanjskih poslova nije službeno upoznato s planovima Hrvatske, nema saznanja o bilateralnim konzultacijama, nema ni procjena utjecaja na pogranične zajednice. Dok mediji mjesecima pišu o Željavi, Sarajevo se pravi da tema ne postoji.

To nije tehnička rupa. To je politička poruka: projekt se gura kao „unutarnja stvar“, iako ruta ide preko granice koju Europa zove vanjskom šengenskom linijom.

EU pakt kao alibi za kamp uz Plitvice

Službeni jezik kaže „privremeni centar za granične postupke“. Narod čuje: kamp za ilegalne migrante uz najkraću rutu prema Sloveniji. Lokacija je odabrana baš zato što je blizu granice s BiH — da uhvaćene ne voze duboko u unutrašnjost. U roku od godine dana prostor bivše JNA trebao bi primiti do 1500 osoba.

Pakt o migracijama i azilu Bruxellesu služi kao pečat. Hrvatskoj kao članici nameće se infrastruktura prihvata. Pitanje nije smije li država kontrolirati granicu — mora. Pitanje je hoće li kontrola značiti povratak i odvraćanje, ili će Lika postati skladište za industriju ilegalnog ulaska koju Zapad nije htio zatvoriti na Mediteranu.

Lokalni narod je već rekao ne

Stanovnici Plitvičkih Jezera i okolice prosvjedovali su. Turizam, sigurnost, svakodnevica — nisu „kseofobija“, nego zdrava reakcija zajednice koja živi od mira i prirode, ne od kontejnerskih naselja. Informacije da je MUP „odustao“ pokazale su se netočnima: plan ide dalje. Privremeni kamp na pisti, ograde, nadzor — pa trajni kapacitet.

Obecanja o stanovima, radnim mjestima i „investicijama“ poznati su trik: kupovina mira lokalaca dok se strateška odluka ne zakuca. Ličani nisu dužni biti laboratorij za europski eksperiment.

Granica nije hotel

Hrvatska ima pravo i dužnost štititi svoj teritorij. Suverenistička linija jasna je: ilegalni ulazak nije ljudsko pravo, a azil nije brza traka za ekonomsku migraciju. Centar koji registrira, provjerava i vraća one bez prava — to je jedna stvar. Centar koji postane magnet i deponij za rutu prema zapadu — to je druga.

Dok Portsmouth i Dover gore od prosvjeda jer narod više ne vjeruje elitama, Hrvatska ne smije ponoviti grešku Švedske i Njemačke: uvoziti problem, pa se čuditi posljedicama.

Što tražimo

Javnost mora vidjeti: kapacitet, rokove, pravila izlaska, brojke povrata, tko financira (BMVI 90%). Bez transparentnosti, „privremeno“ postaje trajno. Narodni Reporteri stajat će uz Ličane koji ne žele da im se domovina pretvori u prolaznu stanicu za one koje Europa nije htjela zadržati na vanjskim granicama.