Hajdaš: Možemo! je „junior partner“ — SDP se hvali, Zagreb plaća račun

„Junior partner Možemo!“ — tako je predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić na Glavnom odboru stranke opisao zeleno-lijevi satelit s kojim skuplja pozive za opoziv oko Gospića. Nije to usputna šala. To je hijerarhijska karta: tko vodi, tko nosi torbu, tko dobiva foto-termin. A Hrvatska sluša kako se ljevica međusobno rangira dok otpad, zdravstvo i škole tone.

Gospić kao pozornica, ne kao grižnja savjesti

Hajdaš tvrdi da je SDP „jedina“ stranka koja je na ekocid u Gospiću reagirala „stručno i politički“, da je Mihael Zmajlović naručio ekspertizu, da HDZ-ova četiri rješenja ne valjaju, da SDP nudi pet. Zatim dolazi politički dio: pozivi za opoziv stigli su „ne samo od našeg junior partnera Možemo!, nego čak i od nekih oporbenih stranaka desnice“. Rečenica otkriva više od namjere. Otkriva tko koga drži za mlađeg. Možemo! — stranka koja u Zagrebu drži gradsku vlast i moralni monopol — u SDP-ovom rječniku postaje pripravnik.

Narodni Reporteri nećemo plakati za egom Radnih. Plakat ćemo za građane kojima je pepeo i kemija bliži od partijskih titula. Junior ili senior — oboje su godinama prodavali iste floskule o „pravdi“ dok su parkovi u Svetoj Klari dobivali čavle, a Centar Silver rezove.

Isti blok, isti hod: Rijeka prije odbora

Prije sjednice Hajdaš i SDP-ovci bili su na „Hodu za slobodu“ u Rijeci — podrška „sigurnom i besplatnom“ pobačaju. Istog vikenda desnica i vjernici u Slavonskom Brodu hodaju za život. Ljevica bira ulicu reproduktivnog apsoluta; SDP bira savezništvo s Možemo! pa ga javno degradira u „juniora“. To nije koherentna politika. To je marketing: jedan dan solidarnost, drugi dan hijerarhija.

„Zakapaju ljude“ — tko je zakopao odgovornost?

Hajdaš kaže da dok jedno ministarstvo „zakapa otpad“, druga „zakapaju ljude“; da je inflacija visoka, plaće ispod prosjeka, da Zadar nema ginekologa. Kritika sustava smije stajati — ali ne iz usta stranke koja je dva puta vladala i ostavila iste rupe. SDP voli brojati tuđe greške. Manje voli vlastiti trag u zdravstvu, lokalnim aferama i kadrovskim mrežama.

Napad na HRT zbog „20 minuta o pučanima“ i „tišine o Gospiću“ tipičan je manevr: medij kao krivac, stranka kao jedini vidovnjak. Narodni Reporteri ne branimo HRT-ovu uredničku liniju. Branimo pravo da se kaže: tko god danas dijeli „junior“ i „senior“ na ljevici, dijeli plijen, ne rješenje.

Što Možemo! čuje — i što birač treba čuti

Ako je Možemo! junior, što je onda Zagreb pod Tomaševićem? Podružnica? Laboratorij? Izborna baza za SDP-ov povratak? Hajdaš najavljuje „treći“ put mijenjanja sustava. Hrvatska pamti prva dva. Treći put s istim partnerom koji se zove mlađi samo dok treba skupljati potpise — to nije obnova. To je repriza.

Zaključak

„Junior partner“ nije lapsus. To je priznanje da ljevica ima šefa i pomoćnika — i da je Gospić pozornica na kojoj se dijeli kredit, ne pepeo. Hrvatska ne treba junior-seniorske titule. Treba čistu zemlju, tvrde kazne i politiku koja ne gazi domoljube dok se hvali ekologijom. SDP i Možemo! mogu se svađati tko je stariji. Mi biramo tko je odgovorniji pred narodom — i zasad nijedan ne prolazi.