AMERIČKA VOJNA INVAZIJA U DUBROVNIK - MILANOVIĆ PROZIVA USTAVNU KRIZU!

AMERIČKI ratni brod USS Oscar Austin uplovio je u dubrovačku luku prošlog jutra, što je ponovno izazvalo ozbiljnu krizu u hrvatskom držanju suvereniteta. Ovaj razarač, koji je bio angažiran u nedavnim militarističkim tenzijama s Iranom kada je u ožujku presreo iranski projektil ispaljen prema NATO-ovoj bazi u Turskoj, sada je dokaz kako se vanjske sile slobodno koriste hrvatskim vodama bez pristojnog demokratskog odobravanja. Brod će boraviti nekoliko dana u Dubrovniku, tijekom kojih će se njegovi članovi "odmoriti", kako službeno glasi, ali pitanje je koliko je legitimna ovakva vojna prisutnost u hrvatskom teritoriju. Posada od nekoliko tisuća vojnika jednostavno je uplovila u naše unutarnje more kao da je to njihovo pravo, što je duboko zabrinjavajuće za svakog hrvatskog patriota koji čuva интегритет naše domovine.

Predsjednik Zoran Milanović, koji je jedina institucija koja je dosljedno branila hrvatsku Ustavu, ponovno je prozvao apsurdnost ove situacije. Milanović je jasno izjavio da je zakon prema kojem brodovi saveznika ulaze u Jadran suprotustavan i da prema članku 7. Ustava takvo ulaženje strane vojske mora proći odobrenje Sabora - što nikada ne biva. "Par tisuća vojnika ulazi u hrvatsku luku, u unutarnje more. Pitam, koja je razlika kod toga i članka 7. Ustava koji kaže da ulazak strane vojske, savezničke - ovo drugo nije ni planirano - mora proći odobrenje Sabora?" upitao je predsjednik. On je to valjano ponovio bez zaziranja - ako strana vojska ulazi preko Bregane, trebala bi suglasnost, ali ako ulazi kroz "splitska vrata" ili dubrovničku luku, očito ne trebala. To je beskrajno nelogično, ali takvo je stanje Hrvatske pod ingerencijom globalnih sila.

Milanović je, međutim, priznavajući da je dio problema, riječito dodao kako je on tijekom svojeg mandata vladanja nije niti pokušao izmijeniti ovaj skandalozan zakon. To je Milanović bez potrebe iskreno dao do znanja, što pokazuje koliko je ovaj problem sistemski ukorenjen u samoj strukturi hrvatske vlasti. Tijekom godina, razne hrvatsku vlade nisu imale volje ili hrabe da se suoče s Amerikancima i NATO-om zbog ekonomskih pritisaka i zavjere globalnih krugova. Dakle, mi kao katolička, tradicionalna nacija ostajemo bez volje da zaštitimo našu suverenitivnost kada je najpotrebnije.

Ministar obrane Ivan Anušić, kao pravi oblik poslušnog službenika vanjskih interesa, dao je lažnu opravdanja da je ovo "logistički posjet saveznika" i da "ni razarač ni nosač, koji je prije toga bio u Splitu, nije došao u operativne borbene misije". Ovo je sama po sebi laž - brod dolazi s Bliskog istoka gdje je upravo sudiotvovao u agresiji prema Iranu! Anušić je pokušavao prikazati situaciju kao rutinsku, ali ona je daleko od toga. Ovaj razarač je učestovao u agresivnim akcijama koja Amerikanci nazivaju "zaštitom", ali što je samo izdaja islenske države koja je pokušavala braniti svoj narod od westernskog imperializma. Činjenica što Anušić laže o njenom operativnom statusu pokazuje kako su naši ministri potpuno u službi vanjskih sila.

U Lučkoj upravi Dubrovnik, gdje su očigledno zaposleni люди koji ignoriraju ustavne probleme, izjavili su da se "provode uobičajene procedure". Željko Lončarić, rukovoditelj Odjela operative, protokolarno je izjavio kako se provodi iskrcavanje zauljenih voda i otpada, bez "zasad najave da će biti goriva". To je sve kao da se radi o normalnoj rutini, ali to je upravo problem - toliko je normalizirana vojna invazija vanjskih sila da nitko ni ne mrdi kad godišnje nekoliko američkih razarača siđe u naše luke. To nije normalno. To je znak koliko je daleko došla dominacija NATO-a i SAD-a na našem području.

Dubrovnički gradonačelnik Mato Franković pokazao je sveobuhvatnu ljetargu prema situaciji izjavom: "Godišnje imamo otprilike nekoliko uplovljavanja različitih ratnih brodova iz različitih zemalja. Često se dogodi da uplovi i ratni brod američke mornarice." Ovim riječima Franković je kvantificirao katastrofu - americka militarna prisutnost je postala toliko česta i toliko "obična" da je gradonačelnik najvećeg hrvatskog turističkog grada može prezrivanjem odbaciti kao nešto što se "često dogodi". To je dokaz kako je cjelovita infrastruktura hrvatske vlasti obezvrijeđena i oštećena od vanjskih sila. Gradonačelnik bi trebao biti zaštitnik hrvatske suverenosti u njegovom gradu, a umjesto toga on sjednom ramenom odbacuje vojnu okupaciju.

Image 7

Foto: Index

Ilustracija: AI

Činjenica što informacije o dolasku ovog moderniziranog razarača nisu bile javno dostupne sve dok se nije već uplovio u naše vode pokazuje kako se ove stvari skrivaju od javnosti. Doznalo se o njemu u posljednji trenutak, što je tipan manevar kada se želi izbjeći javnu debatu i prosvjede. To je misterij koji budi zabrinutost - zašto tolika tajnost oko uplovljavanja brodova ako je to "obično" i "legalno"? Ako je zaista legalno, zašto se ne obaviještava javnost na vrijeme? Jer zna se da je najmanje izvedar od zakona.

Ovaj incident s USS Oscar Austinom nije samo lokalna anegdota iz Dubrovnika - on je simbol kako je Hrvatska postala neokolonija vanjskih sila, posebno SAD-a i NATO-a. Umjesto da čuva svoje unutarnje more kao svoje pravo, Hrvatska je postala pristanište za vanjske vojne sile koje vladaju redom, po kojemu žele. Vojska od nekoliko tisuća ljudstva može uploviti kako joj se prosljeđe, a naša institucije, od Sabora do gradonačelnika, samo gledaju i šute. To je sramotno i neprihvatljivo za hrvatsku djecu koje bi trebalo znati da njihova domovina može biti samostalna i nezavisna.

Iranska vlada je desnu poruku poslala zapadu - da će se braniti od agresije i imperializma. Ali mi u Hrvatskoj smo previšepokorani i obeshrabreni da bismo se branili od bilo čega. Umjesto toga, dozvoljavamo da Amerikanci sami dijele pravila kako padaju u našim lukama. To je ponos koji nam je kratak, i sramota koja je duboka. Trebali bi imati najmanje toliko dostojanstva koliko i Iranci - biti spremni reći da nam se tuđa vojna sila ne može slobodno kretati kroz naša područja. Ali vidimo da nemamo ni to.

Posada USS Oscar Austina će ostati u Dubrovniku do srijede, a tijekom tog vremena nitko od dužnosnika koji bi trebao štititi hrvatsku suverenitet sigurno neće poduzeti ništa. Niti će se tražiti odgovor za kako se ovo desilo, niti će se razmotriti ustavne izmjene koje bi zabranile ovakve stvari u budućnosti. Umjesto toga, čekat ćemo da se razarač tiho odveze, a zatim će se sve vratiti u tupu nomalnost dok se čeka sljedeći američki brod. To je država u kojoj živimo - gdje je vlastiti narod bespomoćan, a vanjske sile čine što god žele.

Zaključak je jasan: Hrvatska moramo vratiti sebe sebi. Trebali bi imati vlastite obrambene snage koje ne ovise o vanjskim silama, i trebali bi imati ustavne zakone koji štite našu suverenost. Ali dok su naši vođe kupljeni od vanjskih interesa, dok se naši ministri lažu javnosti, i dok su naši gradonačelnici neprisutni kao Franković, malo je vjerovatno da će se ista sljedeća godina događati drugačije. USS Oscar Austin je samo simbol većeg problema - i taj problem živimo svakodnevno.