BUDIŠA SDP-U I MOŽEMO: VAŠ PLAN ZA OTPAD JE POPULIZAM, NEDOSTAJE GOTOVO POLA MILIJARDE EURA

SDP i Možemo izašli su s velikim planom za otpad. Velike brojke, velike riječi, puno toga što bi trebalo izgraditi. Onda je program uzeo u ruke čovjek koji se otpadom bavi cijeli život. I rastavio ga u deset točaka.

Mirko Budiša, potpredsjednik HSLS-a i vršitelj dužnosti zamjenika direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, ocjena je kratka: populizam. "Više politička prezentacija nego ozbiljan plan gospodarenja otpadom", napisao je.

Lijepa lista želja, bez računa

Budiša kaže da plan populistički odgovara na pitanje koje je danas politički atraktivno: što bi se sve trebalo izgraditi. A preskače ono što je neugodno. Koliko nam toga stvarno treba. Koliko će koštati. Gdje će se graditi. Tko će upravljati. Tko će plaćati pogon. I što se s otpadom događa nakon što prođe kroz taj zamišljeni sustav.

Drugim riječima, nacrtali su tvornice, ali ne i račun za struju.

Po njemu je velik dio programa zapravo nastavak projekata, mjera i zakonskih obveza koje već postoje. Nekoliko organizacijskih prijedloga koji se prodaju kao novost samo su najava onoga što se ionako planira.

Gdje je pola milijarde

Najteži udarac ide na novac. SDP i Možemo najavljuju ulaganja od 1,8 milijardi eura. Za prvi mandat prikazali su izvore od 1,305 milijardi. Razlika je 495 milijuna eura, odnosno 27,5 posto cijelog programa.

"Za gotovo pola milijarde eura ulaganja nije jasno prikazano kada će se realizirati, iz kojih će se izvora financirati i tko će preuzeti buduće financijske obveze", upozorio je Budiša. A ni za onih 1,305 milijardi, kaže, nije dokazano koliko je novca stvarno slobodno, koliko je već vezano uz postojeće projekte, a koliko ovisi o budućim i neizvjesnim prihodima.

Šest stotina milijuna koji ne stoje u ladici

Posebno ga je zabavila priča o 600 milijuna eura "neutrošenog" novca Fonda. To je, kaže, kreativno. Stanje na računu nije isto što i višak. Velik dio tog novca vezan je uz već ugovorene, višegodišnje obveze.

"Reći da Fond ima 600 milijuna eura koji samo stoje i čekaju da ih netko pametniji potroši politički je efektno, ali financijski jednostavno nije točno", poručio je i dodao da "treba razumjeti materiju".

Slično je i s brojkom od 871 tisuću tona uvezenog otpada. Zvuči dramatično, ali samo ako se prešuti što sve ulazi u nju: sekundarne sirovine, goriva za oporabu i druge vrste otpada. Ozbiljna politika, kaže Budiša, mora razlikovati što se uvozi, zašto i pod kojim uvjetima. Sve ostalo je zgodno za naslov.

Opasni otpad, rupa u sredini plana

Najveći nedostatak po Budiši je ono čega u programu gotovo nema. Cjelovito rješenje za opasni otpad. Program se bavi komunalnim otpadom, a nacionalni sustav za opasni otpad, s kapacitetima za obradu, energetsku oporabu i konačno zbrinjavanje, ostaje financijski gotovo zanemaren.

Najavljuje se puno novca za sanaciju crnih točaka. Ali sanirati posljedice nije isto što i izgraditi sustav koji će spriječiti nove. Bez toga Hrvatska ostaje ovisna o izvozu opasnog otpada i tuđim kapacitetima, uz visoke troškove i rizike.

Dovoljno je reći privatno

Dio "novih" ideja, upozorava Budiša, već je odavno zakon ili europska obveza. Recikliranje od 60 posto do 2030. i 65 posto do 2035. Prevencija nastanka otpada. Ekomodulacija naknada za ambalažu. To nije izum SDP-a i Možemo.

A zahtjev da sva infrastruktura bude javna više govori o ideologiji nego o otpadu. "Privatni operator nije automatski špekulant, kao što ni javni operator nije automatski učinkovit", kaže. "Ali očito je nekima još uvijek dovoljno izgovoriti riječ 'privatno' kako bi rasprava bila završena."

Budiša ne tvrdi da je hrvatski sustav idealan. Nije. Ali razlika je velika između ukazivanja na probleme i glumljenja da prije SDP-a i Možemo nitko nije znao da treba više reciklirati i manje odlagati. Kad se obećanja ne pokriju novcem, plan ostaje plakat. A plakat otpad ne zbrinjava.