DALIJA OREŠKOVIĆ MOLITELJIMA NA TRGU: DIBIDUSI S ULICE ŠALJU NAZADNE PORUKE

Prva subota u mjesecu. Trg bana Jelačića. Muškarci na koljenima, krunice u rukama. Tako je već godinama. Ovaj put stiglo je i pojačanje: autobus vjernika iz Njemačke, Hrvati izvan domovine koji su došli moliti zajedno s ljudima iz Hrvatske.

A onda se na Facebooku javila saborska zastupnica Dalija Orešković. Ne s pitanjem, ne s raspravom. S etiketom. Molitelje je nazvala dibidusima s ulice.

Autobus iz Njemačke i trodnevno hodočašće

Okupljanje organizira inicijativa Hrvati izvan domovine. Cilj je povezati muškarce iz Hrvatske i drugih europskih zemalja, ojačati im vjeru i potaknuti nove molitvene zajednice. Poseban naglasak je na vezi iseljeništva s domovinom.

Program traje tri dana. Nakon Zagreba put vodi u Mariju Bistricu, a završava u nedjelju u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu. Molitelja je bilo puno. Na drugoj strani opet su stajali prosvjednici s bubnjevima i svojim pjesmama. Policija je osiguravala cijeli događaj.

Dakle: ljudi mole, drugi lupaju u bubnjeve, policija stoji između. I u toj slici saborska zastupnica pronalazi problem u onima koji kleče.

Što je točno napisala

Orešković kaže da ono što se svake prve subote događa na trgovima nije kršćanska tradicija, a nije ni molitva. Po njoj je to maskirani politički performans u kojem je Marija instrumentalizirana za širenje autoritarnog odnosa muškarca prema ženi.

Onda je prešla na Crkvu. Pita gdje je Crkva kad Mariju treba obraniti od ratnika koji se pozivaju na njezino ime. Crkva, piše, o događanjima svake prve subote glasno šuti. Pohvalila je samo manjinu svećenika koji se slažu s njom.

I završila ovako: "Za to vrijeme dibidusi s ulice, danas potpomognuti i autobusom takvih iz Njemačke, nastavljaju slati društveno arhaične i nazadne poruke." Na kraju je dodala sarkazam da će se molitelji nakon klečanja uputiti u marijansko svetište, pa možda tamo nađu svećenika koji neće pobjeći od odgovornosti. "Ili ipak ne", napisala je.

Tolerancija, ali samo za neke

Zanimljivo je kako ista politička strana koja svaki dan drži predavanja o uključivosti i poštovanju drugačijih ima problem s ljudima koji mirno mole na javnom trgu. Nitko nikoga ne tjera da klekne. Nitko ne blokira promet. Ljudi mole krunicu, što u Hrvatskoj nije baš egzotična novost.

Ali njih se smije nazvati dibidusima. Iseljenike koji su sjeli u autobus da bi došli u domovinu moliti smije se ismijavati javno, sa saborske adrese. Da je netko tako nazvao bilo koju drugu skupinu koja se okupi na trgu, već bismo čitali priopćenja o govoru mržnje.

Orešković u istoj objavi sama nabraja Mariju Bistricu, Trsat, Sinj, Aljmaš i Vepric. Priznaje da se na tim mjestima narod stoljećima utječe Mariji u ratovima, epidemijama i osobnim nevoljama. Ali kad isti taj narod klekne na zagrebačkom trgu, to odjednom postaje performans.

Zastupnica određuje što je molitva

Najviše od svega iz objave strši jedna stvar. Saborska zastupnica sebi je dala pravo da presudi što je prava molitva, a što nije. Da Crkvi kaže kada i o čemu treba govoriti. Da vjernicima objasni što zapravo znači njihova vlastita vjera.

To nije kritika. To je pokroviteljstvo. Molitelji su svoju poruku poslali krunicom i tišinom. Orešković svoju poruku šalje etiketama. Čitatelj neka sam procijeni koja je od te dvije poruke nazadnija.

Hodočasnici iz Njemačke u međuvremenu nastavljaju put prema Mariji Bistrici. Bez Facebook objava. Samo s krunicom u džepu.