Maja Sever o HRT-u: „Pa majko mila“ — čak i lijeva elita priznaje vladin bilten dok Lika šuti u Dnevniku

Kad i Maja Sever, predsjednica Europske federacije novinara — osoba iz medijskog kruga koji rijetko štedi „desnicu“ — javno uzvikne „Pa majko mila“ zbog Dnevnika HTV-a, onda je dijagnoza teža od uobičajenog partijskog spinanja. Sever je na društvenim mrežama razbila središnji Dnevnik uoči i oko prosvjeda Gospić je naš dom / Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku: večer prije prosvjeda prostor ministru obrane i Andreju Plenkoviću, a o samom događaju — ništa. Dug prilog o Air China. Meloni. Interpretacije vlasti. Informacija građanima o tko, što, kada, gdje i zahtjevima organizatora — nestala.

To nije „greška u montaži“. To je uređivački obrazac. I upravo zato Narodni Reporteri neće propustiti trenutak u kojem čak i lijeva medijska elita priznaje ono što narod već zna: HRT često funkcionira kao vladin bilten, a ne kao javni servis Ličana, Gospićana i svih koji plaćaju pristojbu. Sever kaže jasno: HRT ne bi trebao biti komunikacijski kanal za političke interpretacije Andreja Plenkovića; financiraju ga svi građani — pa i oni iz Gospića i Like.

Što je Sever stvarno vidjela u Dnevniku

Redoslijed je porazan. Sever piše da su je ljudi tagirali zbog izvještavanja o prosvjedu, da je bila na terenu i tek kasnije shvatila o čemu se radi. Zatim: večer prije prosvjeda — razgovor s ministrom obrane koji komentira prosvjed, izjava Plenkovića sa sjednice, a o samom prosvjedu ništa. Vrtjela je cijeli Dnevnik nadajući se da je prilog kasnio. Umjesto toga — Air China. Meloni. Gledatelju ne kažeš što je događaj, ali mu kažeš što o njemu misle predsjednik Vlade i ministar.

To je obrnuti novinarski red: prvo spin, pa možda činjenica; prvo vlast, pa narod; prvo interpretacija, pa događaj. U zdravom javnom servisu bilo bi obrnuto. U vladinom biltenu — upravo ovako. Severovo „Dobro, jeste li pri sebi??“ nije stilska figura. To je profesionalni uzbunjivač koji, ironijom sudbine, dolazi iz miljea koji je godinama gledao u drugu stranu kad su kamere HTV-a „slučajno“ znale točno gdje stoji Možemo! i njihovi saveznici.

Dvostruki aršini: Možemo! na kameri, Lika u tišini

Narodni Reporteri ne brane Plenkovića niti bilo čiji kabinet. Brane elementarnu istinu: kad Lika vrišti zbog otrova, straha i rasprodaje zdravlja i zemlje, javni servis nema pravo igrati gluhog. Kad Možemo! i SDP-ove satelitske scene izađu na ulicu s gotovim transparentima i medijskim rasporedom, kamere obično znaju adresu. Kad Gospić i Lika zovu Hrvatsku da hoda s njima, Dnevnik nudi ministra, premijera i Air China.

To nije slučajnost. To je hijerarhija važnosti u glavi urednika: vlast ima mikrofon; narod ima — možda — sekundu na kraju, ako stigne. Sever to kaže iznutra sustava medijskih institucija. Mi to kažemo izvana, bez lažne neutralnosti: HRT koji prešućuje ili spinira prosvjed Like nije „objektivan“. On je politički filter. I taj filter često radi u korist onih koji drže fotelje — i protiv onih koji drže transparent.

Posebno je gorko što pristojbu plaćaju i Ličani. Plaćaju servis koji bi im trebao objasniti što se događa u njihovom kraju, a dobivaju paket u kojem vlast komentira događaj koji gledatelju nije ni opisan. To je medijski apsurd dostojan satiri — samo što u Lici nije smiješno. Tamo ljudi govore o strahu za djecu, o zemlji, o zdravlju, o dostojanstvu. A Dnevnik bira zrakoplovnu kompaniju i talijansku premijerku.

„Vladin bilten“ — riječ koju više ne mogu ignorirati

Fraza „HRT ne bi trebao biti vladin bilten“ iz usta Maje Sever ima težinu upravo zato što ne dolazi iz „našeg“ tabora. Kad to kaže netko tko pripada europskoj novinarskoj federaciji, onda je maska pala i za one koji su dosad pravdali svaku šutnju HTV-a kao „profesionalni odabir“. Nema profesionalnog odabira u kojem se događaj izbriše, a komentar vlasti ostane. To je propaganda s pečatom javnog servisa.

Sever najavljuje da će slati upite, da joj „pisma“ često završe u spamu ili se pretvore u poziv na očitovanje. Ipak inzistira. Dobro. Neka inzistira. Ali narod ne smije čekati da mu elita odobri pravo na informaciju. Prosvjed Like nije vlasništvo Možemo!, nije vlasništvo SDP-a, nije ni vlasništvo HRT-a. To je glas kraja koji traži da ga se čuje — ne da ga se „protumači“ s Banskih dvora prije nego što se uopće opiše.

Što Hrvatska smije očekivati od javnog servisa

Javni servis duguje građanima činjenice: tko organizira, što traži, gdje se okuplja, koliko ljudi, kakve su reakcije lokalne zajednice. Tek onda — komentari političara. HRT je u ovom slučaju, prema Severinoj analizi Dnevnika, napravio obrnuto. Zato je njezin apel („HRT bi trebao biti javni medijski servis čija je obveza građanima dati relevantne informacije… Sinoćnji dnevnik to nije bio“) više od tweet-reakcije. To je optužnica.

Narodni Reporteri idu korak dalje: isti aparat koji zna biti glasan kad treba štititi ideološke tabue Možemo! i SDP-ove kulturne politike, zna biti mukao kad narod diže glas izvan zagrebačkog salonskog okvira. Lika nije salon. Lika je Hrvatska. I dok god Dnevnik bira spin umjesto izvještaja, „vladin bilten“ nije metafora — nego opis posla.

U praksi to znači: građanin koji uključi Dnevnik očekuje mapu događaja, a dobiva mapu vlastitih tumačenja. Očekuje tko organizira hod za Liku, a dobiva što o tome misli ministar. Očekuje zahtjeve s terena, a dobiva Air China. Takav raspored nije neutralan. On govori gledatelju što je „važno“ — i šalje poruku organizatorima i građanima Like da njihov glas nije prioritet javnog servisa. Možemo! i SDP to razumiju savršeno: tko kontrolira kadar, kontrolira temu. Tko izostavi temu, kontrolira šutnju.

Zato Severina kritika, koliko god dolazila s lijeve medijske adrese, služi istini koju desni i suverenistički glasovi ponavljaju godinama. HRT nije iznad kritike jer je „javni“. Javan je upravo zato da bude pod kritikom. Ako Dnevnik pretvori prosvjed u fusnotu, a vlast u naslov, onda je bilten — bez obzira tko sjedi u uredu. Narodni Reporteri ne traže da HRT postane naš megafon. Tražimo da prestane biti njihov filter. Da Lika dobije isti novinarski minimum koji Možemo! demonstracije često dobivaju automatizmom: tko, što, kada, gdje — prije spinova.

Zaključak je oštar jer situacija to traži. Kad Maja Sever kaže „pa majko mila“, narod kaže: dosta. Dosta prešućivanja. Dosta redoslijeda u kojem vlast priča, a istina čeka. Dosta dvostrukih aršina u kojima Možemo! dobiva kadar, a Lika dobiva tišinu. HRT se plaća iz džepa građana — uključujući Gospić i Liku. Neka onda i radi za njih. Ne kao bilten. Kao servis. Dok god to nije standard, fraza „vladin bilten“ ostat će zaslužena.

Izvor: dnevno.hr — „Maja Sever o izvještavanju HRT-a o prosvjedu: Pa majko moja, jeste li pri sebi“.