NADZIRE HRVATSKE TAJNE SLUŽBE, A SAVJETOVAO SRPSKE STUDENTE: Hoće li Sabor reagirati na Maršavelskog?

Aleksandar Maršavelski, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, sam je otkrio da stoji iza anonimnih pisama srbijanskim studentima. Potpisivao se kao „Prijatelj studenata“. Nakon što je Studentska lista pobijedila na izborima u Srbiji, u beogradskom Danasu objavio je pismo u kojem čestita i nabraja što je sve predvidio i savjetovao.

Sve bi to bila tek neobična akademska epizoda da Maršavelski nije član Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija. Tijela koje nadzire SOA-u i VSOA-u.

Tko ga je izabrao

U Vijeću sjedi od 2022. Hrvatski sabor ponovno ga je imenovao 15. srpnja 2026., i to jednoglasno. Svih 129 zastupnika koji su glasovali bilo je za, a prijedlog je stigao iz Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.

Vijeće ima predsjednika i šest članova. Može pregledavati dokumentaciju službi, provjeravati pritužbe građana i upozoravati na nepravilnosti. Članstvo podrazumijeva sigurnosnu provjeru.

Predsjednik Vijeća je Kristijan Kotarski, a uz Maršavelskog članovi su Gordan Akrap, Eduard Briški, Davorin Ivanjek, Mihael Puljić i Mile Štefanac. Saborskim odborom koji ih je predložio predsjeda Ranko Ostojić, koji je, podsjeća narod.hr, i sam javno pozdravio novu srbijansku vlast.

Savjeti, a ne samo podrška

Romano Bolković u Večernjem listu upozorava da nije riječ o običnoj solidarnosti. Prema samom pismu, Maršavelski je davao konkretne političke savjete: kako organizirati pokret, kakvu vladu predložiti, koga staviti na listu, a koga maknuti, kako pridobiti europske institucije.

Ironija je u tome što je pseudonim koristio upravo da ne bi hranio Vučićevu propagandu o hrvatskim službama iza prosvjeda. Onda je sam otkrio ime. Ana Brnabić odmah je to iskoristila za optužbu o hrvatskom miješanju u srbijanske poslove. Dokaza nema, ali propagandi dokazi ni ne trebaju.

Jedna od profesorica koje je spomenuo, Vanja Bajović, već se ogradila od načina na koji je opisao njihov odnos.

Bolković podsjeća i na Maršavelskijevu razvedenu međunarodnu biografiju: Yale, Institut Max Planck, australski programi, akademski angažmani u Rusiji i Kini, projekti koje financiraju strane državne institucije. Ništa od toga samo po sebi nije sumnjivo, piše, ali upravo za takve stvari postoji sigurnosna provjera. I postavlja pitanje koje se nameće samo: jesu li SOA i srbijanska BIA znale što profesor radi, i ako jesu, zašto su šutjele?

Pitanje suverenosti

Portal narod.hr podsjeća i na sadržaj programa Studentske liste: jaka srbijanska vojska, nepriznavanje agresije na Hrvatsku i odbijanje ratne odštete. Maršavelski je, uz to, bio i među potpisnicima inicijative protiv braniteljskog pozdrava.

Nitko ne kaže da je prekršio zakon. Ali pitanje je jednostavno. Smije li čovjek koji nadzire hrvatske tajne službe istodobno krojiti politiku susjedne države, i to one s kojom Hrvatska ima otvorena pitanja iz rata? Hrvatska svoju neovisnost nije dobila na dar. Obranila ju je.

Ovo nije pitanje voli li netko Srbiju ili ne voli. Demokratska Srbija koja se suočava s vlastitom prošlošću u hrvatskom je interesu. Ali postoji razlika između tog interesa i privatnog angažmana hrvatskog dužnosnika u tuđoj izbornoj kampanji. Pogotovo dužnosnika koji ima uvid u rad naših službi.

Lopta je u Saboru

Članove Vijeća imenuje i razrješava Sabor. Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost može pokrenuti pitanje odgovornosti. Za sada, službene reakcije nema.

Javnost zaslužuje barem odgovor na tri pitanja. Je li netko znao za njegov angažman? Je li itko procijenio sigurnosni rizik? I tko, na kraju, nadzire nadzornike?

Više: Večernji list, narod.hr.