MIŠO DANAS ODLAZI NA MIROGOJ: Poljud, baklje i suze, pogledajte oproštaj

Bilo je to ono što Split zna kad nekoga voli. Ne govor, ne protokol. Pjesma. Na Poljudu se u utorak navečer okupilo više od trideset tisuća ljudi da bi se oprostili od Miše Kovača, a danas, u srijedu, legenda odlazi na zagrebački Mirogoj. Tamo će ga, u najužem obiteljskom krugu, pokopati uz sina Edija.

Mišo je preminuo u subotu, 31. listopada, u 86. godini, u kući u Podstrani. Vijest je obišla Hrvatsku u nekoliko minuta. Ono što je uslijedilo u tri dana teško je opisati drugačije nego kao narodni ispraćaj.

Poljud kakav se ne pamti

Hajduk, Torcida i Hrvatska glazbena unija pozvali su ljude na stadion, a 34 tisuće besplatnih ulaznica nestalo je gotovo odmah. Program je krenuo u 17.30. Na sjeveru je stajao transparent koji je rekao sve: „Sada kad ti duša među zvizde kreće, čuvamo ti pismu i pivamo za tebe.“

Među prvima je stigla supruga Lidija, s tamnim naočalama kakve je nosio i on. Došao je i premijer Andrej Plenković, a Vlada je proglasila dan žalosti. Na travnjaku su pjevali Alen Nižetić, Dražen Zečić, Giuliano, Mladen Grdović, Jole i klapa Rišpet. Hrvatska ratna mornarica otpjevala je „I proplakat će zora“.

Nižetić je otpjevao „Ja ne mogu drugo nego da ga volin“, i to je bila rečenica koju je tu večer mogao izgovoriti svatko na tribinama. Na tribinama su bile cijele obitelji, od djedova do unuka.

A onda trenutak koji će ljudi pamtiti. Pogrebno vozilo krenulo je oko atletske staze, iz zvučnika je išla „Poljubi zemlju“, a riječi su se vrtjele na semaforu. Pjevao je cijeli stadion. Kad je lijes izlazio, svirala je „Samo nas nebo rastavit može“. Molitvu i odrješenje predvodio je fra Ivan Utješinović, župnik Svetog Trojstva na Poljudu.

Između pjesama stadion je sam zapjevao „Kada umrem umotan u bilo“ Vinka Coce. Trideset tisuća glasova, jedna pjesma, i nije trebalo ništa više reći.

Pogledajte oproštaj

Ovako je to izgledalo na Poljudu, u prilogu HRT-ovih vijesti:

Dulja snimka, od trenutka kad cijeli Poljud zapjeva do prolaska lijesa kroz stadion:

Baklje od Kaštela do Zadra

Nakon Poljuda kolona je krenula na sjever, prema Zagrebu. Kaštela, Trogir, Marina, Rogoznica, Primošten, Brodarica. Ljudi su stajali uz cestu, palili baklje i čekali da prođe. Mnogi samo da mahnu.

U Šibeniku, gradu u kojem je rođen, ljudi su se okupili na Poljani oko 21 sat. Ulica Stjepana Radića bila je u lampionima, a kolona je prošla blizu Varoša, kvarta iz kojeg je potekao. Pjevalo se „Još i danas teku suze jedne žene“ i „Noćas ćemo zemlji ko materi reći“. Dan ranije tisuće Šibenčana stajale su na trgu između katedrale svetog Jakova i Vijećnice.

Šibenik je Mišu uvijek doživljavao kao svoga, bez obzira na to koliko je bio vezan uz Split i Hajduk. Na Baldekinu je osvanuo transparent: „Umjesto da počivaš u miru, Hajduk i Torcida svoju priču širu.“ Malo bockanja, malo ljubomore, puno ljubavi. Tako to ide između dva grada koja su ga oba htjela za sebe.

Na Šibenskom mostu gorjele su baklje i rakete. Bakljada je bila i u Vodicama. Na Murteru je na rotoru kod Kapele promet stao, a u Pirovcu su ljudi zapjevali „Ako me ostaviš“. Kolona je u Zadar stigla u 23.37. Gradonačelnik Šime Erlić napisao je samo: „Posljednje zbogom Miši iz Zadra.“

Kad se sve zbroji, Mišo je u jednoj noći prošao pola obale. Ne kao kolona koju policija ubrzava, nego kao čovjek kojeg svako mjesto želi još jednom vidjeti. Rijetko tko je u Hrvatskoj tako ispraćen.

Danas tišina, 11. studenoga komemoracija

Nakon svega toga, sprovod je danas skroman, onako kako je obitelj htjela. Na Mirogoju, uz sina Edija, daleko od javnosti.

Oni koji nisu stigli na Poljud imat će još jednu priliku. Komemoracija je zakazana za srijedu, 11. studenoga, u 12 sati u Maloj dvorani Lisinskog, kako je najavio Croatia Records.

Zašto ga je narod ovako ispratio

Lako je reći da je bio velik pjevač. Svi to znaju. Ali ovakav ispraćaj ne dobiva se samo glasom. Mišo je bio glas obitelji, majki, mora i Domovine u godinama kad je trebalo. Njegove pjesme pjevale su se na svadbama i na sprovodima, u konobama i na bojištu. Zato je Poljud pjevao, a ne plakao.

Torcida je to najbolje sažela. Čuvamo ti pismu i pivamo za tebe. Nema boljeg obećanja za čovjeka koji je cijeli život pjevao drugima.

Počivao u miru, Mišo.

Više o oproštaju pročitajte u Jutarnjem listu, Večernjem listu i na HINA-i.