SDP i Možemo! u lovu na glasove dijaspore: Palić ih podsjetio tko je smanjio broj zastupnika
Predsjedništvo SDP-a potvrdilo koalicijske pregovore s Možemo! i izlazak u XI. izbornoj jedinici. Mato Palić podsjeća: ista stranka koja je 2010. uvjetovala EU ustavni dogovor smanjivanjem zastupnika dijaspore sada ide po njihove glasove.

Predsjedništvo SDP-a donijelo je odluku koja otkriva svu dvoličnost tzv. „građanske“ ljevice prema Hrvatima izvan Republike Hrvatske. Stranka koja je 2010. godine uvjetovala podršku ustavnim izmjenama radi ulaska u EU smanjivanjem broja zastupnika dijaspore sada najavljuje izlazak u XI. izbornoj jedinici – i to u koalicijskom aranžmanu s Možemo! – kako bi lovila upravo one glasove koje je nekada sustavno htjela oslabiti.
Ustavnopravni stručnjak Mato Palić to je rekao bez uvijanja. Njegova poruka zaslužuje da se citira u cijelosti jer sažima bit problema:
„SDP donio odluku da na idućim parlamentarnim izborima ide i u posebnoj izbornoj jedinici u kojoj se bira tri zastupnika dijaspore. Politička stranka koja je 2010. uvjetovala podršku promjeni Ustava RH radi članstva u EU smanjivanjem broja zastupnika dijaspore ide po povjerenje birača dijaspore. Rezultat sigurno neće izostati.“
Što je Predsjedništvo SDP-a zapravo odlučilo
Na sjednici u središnjici na Iblerovu trgu Predsjedništvo SDP-a usvojilo je strateške reformske prioritete kao temelj izbornog programa, potvrdilo pregovarački tim za koaliciju sa strankom Možemo! te odlučilo da će SDP izaći na izbore i u XI. izbornoj jedinici, u kojoj zastupnike biraju hrvatski državljani izvan RH.
Pregovore s Možemo! vodit će politički tajnik Saša Đujić i predsjednik Središnjeg savjeta Gordan Gledec. Riječ je, dakle, o formalnom otvaranju puta prema zajedničkom nastupu SDP-a i Možemo! – dviju opcija koje se godinama predstavljaju kao moralni autoriteti, a prema dijaspori pokazuju isti obrazac: kad im glasovi smetaju, smanjuju utjecaj; kad im glasovi trebaju, trče po njih.
2010.: isti SDP, druga priča o dijaspori
Palićeva kritika nije apstraktna. Ustavne promjene iz 2010. godine smanjile su broj zastupnika XI. izborne jedinice na tri. To je bio politički uvjet dogovora o izmjenama Ustava uoči pristupanja Europskoj uniji – i SDP je bio ta snaga koja je podršku tom procesu vezala uz slabljenje zastupljenosti Hrvata izvan domovine.
Drugim riječima: ista politička obitelj koja je tada govorila da dijaspora „ima previše“ zastupnika, danas želi „ponuditi alternativu“ Hrvatima u inozemstvu. To nije dosljednost. To je cinični lov na glasove birača čija su prava ranije namjerno sužena.
Možemo! u istom paketu: moralizam za unutarnju uporabu
Posebno je indikativno što SDP u XI. jedinicu ide u tandemu s Možemo!. Riječ je o stranci koja dijasporu – osobito Hrvate u BiH i iseljeništvo koje čuva nacionalni i vjerski identitet – godinama tretira kao politički problem, a ne kao sastavni dio hrvatskog naroda. Sada, kada se broje mandati, ista logika se pretvara u marketinšku priču o „alternativi“ i „prekidanju klijentelizma“.
Iz SDP-a poručuju da žele „prekinuti klijentelistički izborni inženjering“ i da stotine tisuća iseljenih Hrvata „zaslužuju adekvatnu političku opciju“. Fine riječi. Ali birači imaju pravo pitati: gdje je bila ta briga 2010.? Gdje je bila kada se smanjivao broj zastupnika? I kako netko tko je sudjelovao u slabljenju utjecaja dijaspore sada smije govoriti u ime te iste dijaspore?
Hrvati izvan RH nisu plijen za predizborni safari
Hrvatska dijaspora nije rezervoar glasova koji se otvara i zatvara ovisno o potrebama zagrebačke ljevice. Riječ je o ljudima koji su desetljećima nosili hrvatsko ime, pomagali domovinu i često živjeli teže od onih koji im danas drže lekcije o „identitetskim mitovima“. Kada SDP poručuje da politiku prema Hrvatima u BiH treba „izvući iz sfere identitetskih mitova“, to zvuči upravo kao pokušaj da se nacionalno pitanje rastopi u tehnički žargon – dok se istodobno trži glasovima.
Suverenistička poruka je jasna: tko je smanjio utjecaj dijaspore, nema moralni kapital da danas od te iste dijaspore traži mandat. Palić je to sažeo jednom rečenicom – i birači u XI. jedinici znaju čitati između redaka. SDP i Možemo! mogu usvajati „reformski prioritete“ koliko žele; dok ne priznaju vlastitu dvoličnost prema Hrvatima izvan RH, njihova priča o dijaspori ostaje ono što jest – predizborni lov, ne skrb.
Izvor: narod.hr
Izvor: narod.hr
Komentari
Riga: Grlić Radman veže EU proširenje uz ravnopravnost Hrvata u BiH — bez prečaca
Documenta: Tena Banjeglav umjesto Teršelič — ista matrica, mlađi glas protiv Domovinskog rata
Vlahović: „progresivna kulturna ljevica“ — lažni mit; Rijeka dokaz
Kekin (Možemo!) plače nad 70–90 € za sportski pregled — selektivna briga za roditeljski novčanik
