ŠKOLA NE BIRA PRIJATELJE: Učenici imaju pravo na vlastiti krug, a svi na sigurnost

Škola treba štititi učenika od nasilja. Ne treba mu birati prijatelje. To su dvije različite stvari i svaka ozbiljna rasprava o odnosima među mladima mora početi upravo tom razlikom.

Što je doista objavljeno

U članku objavljenom 11. listopada mediji prenose rezultate istraživanja stavova maturanata te razgovore s predstavnicima Duginih obitelji i Centra za građanske inicijative Poreč. Tema su stavovi prema LGBT+ osobama, obrazovanje i sigurnost u školi. Naslov posebno ističe odbijanje druženja.

U izvornom tekstu sugovornici zagovaraju obrazovanje, razgovor i reagiranje na diskriminaciju. Nije iznesen prijedlog da škole učenicima određuju privatna prijateljstva. Jedna sugovornica izričito razlikuje obrazovanje od određivanja onoga što učenici moraju misliti. Kritika zato mora biti upućena stvarnim prijedlozima, a ne izmišljenoj obvezi druženja.

Prijateljstvo nije zadatak za ocjenu

Naš je stav jednostavan: učenik sam bira s kim će provoditi slobodno vrijeme, kome će se povjeravati i koga će zvati na rođendan. Bliskost se ne propisuje pravilnikom. Nema smisla glumiti da se povjerenje može proizvesti radionicom, naredbom ili javnim prozivanjem djeteta.

Tu granicu trebaju jasno priznati i škole i udruge. Ako obrazovni program od učenika traži pristojnost, razumijevanje činjenica i suradnju na nastavi, to je jedno. Ako bi tražio dokazivanje privatne bliskosti ili političke lojalnosti, to bi bio neprihvatljiv nadzor osobnog života. Takvu prisilu odbacujemo bez obzira na to tko bi je predlagao.

Sloboda izbora vrijedi za svakoga: i za LGBT+ učenika i za njegova heteroseksualnog kolegu. Nitko nikome ne duguje intimnost. Svi jedni drugima duguju osnovno ljudsko poštovanje.

Slobodan izbor nije dozvola za maltretiranje

Ne pozvati nekoga u vlastiti krug prijatelja nije isto što i organizirati ponižavanje, prijetiti mu ili nagovarati razred da ga zlostavlja. Jednako tako, rad u paru na školskom zadatku nije nametnuto prijateljstvo. Škola mora moći organizirati nastavu i zaštititi svakog učenika.

Ova razlika nije sitna ograda. Ona je srž slobode koju branimo. Ne možemo zahtijevati autonomiju za jednu skupinu učenika, a drugoj poručiti da mora trpjeti zastrašivanje. Razred nije ničije privatno vlasništvo.

Programi moraju biti jasni, a rasprava otvorena

Od zagovornika novih obrazovnih sadržaja tražimo konkretan program: ciljeve, materijale, dobnu primjerenost i način vrednovanja. Učenici i roditelji trebaju moći postaviti pitanje ili izraziti neslaganje bez automatskog etiketiranja. Jednako tako, činjenice nisu manje važne zato što se nekome ne sviđaju.

Najlakše je raspravu pretvoriti u nadmetanje moralnim etiketama. Teže je objasniti što se točno želi postići i gdje završavaju ovlasti škole. Upravo taj odgovor očekujemo, umjesto širokih poruka koje svatko tumači kako mu odgovara.

Zaštita od nasilja — da. Propisivanje prijateljstava — ne. Škola treba učiti djecu da misle i surađuju, a ne preuzimati upravljanje njihovim privatnim odnosima.

Izvorni razgovor i kontekst istraživanja