MILANOVIĆ KOD PARTIZANSKOG SPOMENIKA: RAZOČARAN SAM MNOGIM STVARIMA I VIŠE IH NEĆU MOĆI MIJENJATI

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović u nedjelju nije govorio s mjesta hrvatske pobjede. Govorio je s uzvisine iznad sela Kućibreg, tik uz slovensku granicu, pred partizanskim spomenikom iz 1959. Pokraj njega stajala je predsjednica Slovenije Nataša Pirc Musar. Položili su vijence. Nazvali su bitku kod Kućibrega simbolom zajedničke antifašističke borbe i solidarnosti hrvatskog, slovenskog i talijanskog naroda.

Spomenik je podignut još u socijalističkoj Jugoslaviji. Bijeli kameni stup s crvenom petokrakom stoji na brijegu iznad Bujštine i gleda prema slovenskim Hrvojima, gdje je u zajedničkoj grobnici sahranjeno 120 boraca. Milanović je s tog mjesta partizanskoj borbi poručio slavu. A o današnjoj Europi rekao je da ga razočarava i da je više neće moći mijenjati.

Bitka s kraja rata i spomenik iz 1959.

U tom pograničnom mjestu kod Buja hrvatski, talijanski i slovenski partizani borili su se 3. i 4. studenoga 1944. protiv njemačkih i talijanskih fašista. Bila je kasna jesen, pred kraj rata, a Hitlerov je režim još pokretao snažne ofenzive. U neravnopravnoj borbi sudjelovali su pripadnici Druge brigade 43. istarske divizije, talijanski partizani iz bataljuna Alma Vivoda i slovenske postrojbe s koparskog područja.

Život je izgubilo 120 boraca. Njih 39 poginulo je u izravnim sukobima, 40 se vodi kao nestalo, a 41 je umro u logorima. Tijela su sahranjena u zajedničkoj grobnici u slovenskim Hrvojima, na susjednoj uzvisini. Spomenik iznad Kućibrega podignut je 15 godina kasnije, 1959., i od tada na tom brijegu čuva jugoslavenski okvir sjećanja: zajedništvo Istrana Bujštine i Koparštine pod crvenom zvijezdom.

Dvoje predsjednika ocijenilo je da Kućibreg predstavlja jedinstven primjer povijesnog zajedništva triju naroda u pokretu otpora i trajnu lekciju o važnosti suživota, dobrosusjedstva i očuvanja istarskog identiteta.

Bratstvo po oružju i slava njihovoj borbi

Milanović se osvrnuo na kontekst kasne jeseni 1944. Rekao je da je to bilo vrijeme „potpunog ludila koje mora služiti kao upozorenje za budućnost“.

„Ne znam da je tijekom Drugog svjetskog rata, na nekom mjestu u Europi došlo do ovakvog bratstva po oružju, suradnje triju naroda u pokretu otpora“, izjavio je.

Bratstvo po oružju nije slučajan izbor riječi. To je jezik kojim se desetljećima pričala partizanska i jugoslavenska priča. Hrvatski predsjednik njime danas, u Kućibregu, opisuje 1944. i traži da se ta priča ne zaboravi.

„Razočaran sam mnogim stvarima i više ih neću moći mijenjati jer moj posao ima svoja vremenska i biološka ograničenja. Međutim, ovo što je bilo u Kućibregu prije skoro stotinu godina je jedinstvena stvar i ovo je izazov, ali pozitivan izazov svima da kažu gdje u Europi postoji ovakvo mjesto, s ovakvom radnjom i ovakvim protagonistima. I zato slava im, slava njihovoj borbi, njihovom srcu, njihovom žaru, hrabrosti i ne treba ih nikada zaboraviti“, zaključio je.

Slava njihovoj borbi, njihovom srcu, njihovom žaru. To su riječi koje je predsjednik Republike Hrvatske izgovorio pred spomenikom iz Titova vremena. Nije govorio o braniteljima. Nije govorio o Domovinskom ratu. Govorio je o partizanima triju naroda i o bratstvu po oružju.

Europa koju više ne može mijenjati

U istom dahu Milanović je rekao da je razočaran brojnim stvarima u današnjoj Europi, koja „više nije onakva kakvu je živio prije trideset i četrdeset godina“. I da ih više neće moći mijenjati jer njegov posao ima vremenska i biološka ograničenja.

To je rijetko otvoren osobni dodatak. Predsjednik koji stoji na kraju mandata priznaje da Europa koju gleda nije Europa koju je zapamtio i da njemu za popravak više ne ostaje vremena. Ali kao protuotrov tomu razočaranju ne nudi hrvatsko državno iskustvo iz 1991. Nudi Kućibreg, partizansku suradnju triju naroda i trajnu lekciju o suživotu.

Domovinski rat nije nastavak te priče i ne smije se u nju utisnuti na silu. Hrvatska je 1991. napadnuta. Oslobodila se 1995. To nije simetrična priča o trojici naroda u pokretu otpora. To je obrana vlastite države. Milanović u nedjelju o tome nije govorio. Govorio je o 1944. i o slavi partizanske borbe.

Slovenska poruka i tko je stajao uz spomenik

Pirc Musar se u govoru usredotočila na sadašnjost i budućnost Istre. Pohvalila je stanovnike koji, kaže, svojim načinom života oblikuju zajednički istarski identitet. Rekla je da su poštovanje povijesti i međusobno razumijevanje temelji stabilne zajedničke budućnosti.

„Dobrosusjedstvo zahtijeva pošten odnos prema povijesti, poštovanje žrtava te spremnost saslušati i razumjeti jedni druge. Istra nas uči da suživot zahtijeva svakodnevnu brigu. Slovenci, Hrvati i Talijani takvim odnosom čuvamo Istru kao zajednički prostor dobrog susjedstva i gradimo budućnost u kojoj svatko ima svoje mjesto“, rekla je slovenska predsjednica.

Uz njih su u Kućibregu stajali i ljudi koji taj okvir čuvaju institucionalno. Na komemoraciji su bili saborski zastupnici Anteo Milos, Sanja Radolović i Maria Blažina te zamjenica istarskog župana Jessica Acquavita. Stajali su i Franjo Habulin, predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista, Vilim Matula, predsjednik Saveza društava Josip Broz Tito Hrvatske, te predstavnici slovenskih boraca Narodnooslobodilačke borbe i talijanskog udruženja partizana ANPI.

To nije usputni popis uzvanika. To je društvo koje se u nedjelju okupilo oko hrvatskog predsjednika pred jugoslavenskim spomenikom. Milanović im je dao riječi koje su došle tražiti: bratstvo po oružju, slavu partizanskoj borbi i opomenu Europi koju, kaže, više neće moći mijenjati.