Ansarallah: dirnete zapadnu obalu — na meti je Ras Tanura

Ansarallah ne blufira uljem. Dok Zapad broji iranske tankere i saudijske baze, član Političkog vijeća Mohammed Al-Farah javno je poručio: ako Rijad izravno uđe u bitku na zapadnoj obali Jemena, na meti je Ras Tanura — „glava naftne zmije“. Istodobno traje ofenziva prema Ma'ribu. Cijena rata više nije samo lokalna.

Poruka nije došla iz zapadnog think-tanka. Došla je s terena koji Zapad godinama zove „hutijskim“ — kao da je riječ o plemenskoj bandi, a ne o snazi koja drži lukove Crvenog mora i udara po saudijskoj energetici. Pepe Escobar prenosi Al-Farahovu liniju: odmazda za napade na jemensku infrastrukturu bit će devastirajuća.

Ras Tanura kao crvena crta

Ras Tanura nije simbolična meta. To je ključni saudijski terminal i rafinerijski kompleks — čvor iz kojeg Aramco hrani svjetsko tržište. Već u ožujku 2026. Rijad je javljao o pokušajima udara na kompleks. Sada Ansarallah ne priča o „slučajnom dronu“, nego o uvjetnoj odmazdi: dirnete zapadnu obalu — dirnemo glavu zmije.

Zapadni mediji vole takve poruke svesti na „prijetnje“. U Zaljevu ih čitaju kao cijenu intervencije. Nakon što su početkom tjedna rakete i dronovi pogodili južne saudijske gradove i Aramco postrojenja — uz izvješća o desecima ranjenih i vatri na energetici — svaka nova crvena crta nije apstrakcija. To je tržište nafte i inflacija koju će platiti Europa.

Cjevovod, Ma'rib, Bab el-Mandeb

Paralelno kruže satelitske usporedbe udara na crpnu stanicu saudijskog naftovoda prema Crvenom moru — udari s udaljenosti reda veličine tisuću kilometara (X/@imetatronink). Poruka je ista: domet i preciznost više nisu „iranski mit“. Ansarallah najavljuje i pritisak na Ma'rib — srce nafte i plina u Jemenu.

Reuters i regionalni izvori ovih dana opisuju pomak Huthija prema otocima Hanish i lukama koje gledaju na tjesnac Bab el-Mandeb. Hormuz je već pod pritiskom šireg američko-iranskog sukoba. Ako se i Crveno more stegne, alternativne rute saudijskog izvoza postaju uska grla.

Tko je zapalio fitilj

Zapadna priča kaže: Iran i proxyji destabiliziraju. Jemenska priča kaže: saudijska koalicija i američko-izraelski ratni luk godinama su bombardirali i blokirali regiju — pa se čude kad odmazda dođe na naftne terminale. Narodni Reporteri ne glume neutralnost. Iran i Ansarallah igraju tvrdu igru preživljavanja protiv osovine koja želi kontrolirati i more i cijev.

Rijad koji ulazi dublje u zapadnu obalu kupuje rizik na Ras Tanuri. To je realpolitika, ne moralna basna. Dok mediji broje „hutijske prijetnje“, tržište broji barele.

Što to znači za Europu — i za nas

Hrvatska ne sjedi u Rijadu. Ali sjedi u Europi koja plaća energiju, uvozi inflaciju i sluša Bruxelles kako „upravlja krizom“ koju je sam hranio sankcijama i savezništvima. Svaki ozbiljan udar na saudijski izvoz nije samo arapski problem — to je cijena dizela, hrane i političke panike u EU.

Ansarallah je glasno rekao ono što strategija i onako zna: tko dira Crveno more i zapadnu obalu, dira i zmiju. Glava se zove Ras Tanura.

Nafta kao oružje — i kao ogledalo

Od 1970-ih Zapad zna da je Zaljev oružje. Zaboravio je samo da oružje može držati i druga strana. Ansarallah ne treba potopiti cijeli Aramco da pomakne cijenu; dovoljna je vjerodostojna prijetnja terminalu i cjevovodu pa da tržište uradi ostatak. Zato je Al-Farahova rečenica o Ras Tanuri važnija od svake pressice u Bruxellesu o „stabilnosti opskrbe“.

Hrvatska uvozi inflaciju i izvozi šutnju. Kad barel skoči, rastu i računi u Zagrebu i Splitu. Geopolitika nije daleko — ona je na pumpi. Dok EU broji pakete sankcija, Ansarallah broji kilometre do crpne stanice. To je odnos snaga koji se ne mijenja tweetom.

Izvor: https://x.com/RealPepeEscobar/status/2098467148360560891