Kako je erupcija Krakataua 1883. godine obojila Mjesec u plavo

Zlo se na indonezijskom vulkanu Krakatau kuhalo tri mjeseca prije 27. kolovoza 1883. godine. Posade brodova koji su onuda prolazili javljale su o eksplozijama, a mornare su gušili prašina i pepeo koji su se širili s otoka. Panika je rasla, a onda je vulkan erumpirao. Poginulo je 40 tisuća ljudi.

Eksplozija se čula čak i u Australiji, a otočić je gotovo izbrisan s lica zemlje - ostao je tek mali dio, Rakata. Oblak prašine od devetnaest kubičnih kilometara vulkanskog materijala podigao se gotovo stotinjak kilometara u zrak, uzrokujući prirodne promjene diljem svijeta. Utjecao je na temperaturu, spektakularne zalaske Sunca, ali i na promjenu boje Mjeseca, koji je doslovno poplavio.

Prema službenim napisima NASA-e, erupcija Krakataua odgovarala je snazi eksplozije nuklearne bombe od sto megatona, a njezini su se zvukovi mogli čuti i 600 kilometara dalje, nalik topničkoj paljbi. Stupovi dima i pepela uzdigli su se do vrha Zemljine atmosfere, a Mjesec je tada prvi put u novijoj povijesti zasjao u dotad neuobičajenoj plavoj boji.

Tajna se skriva u finim česticama koje u atmosferu, osim vulkana, mogu dospjeti i zbog iznimno jakih požara. Te čestice ne propuštaju crvenu boju, dok od preostalog spektra prevlada upravo plava. Riječ je o noćnom efektu - danju iste čestice stvaraju vizualni dojam ljubičastog Sunca.

Osim Krakataua, kroz povijest su plavi Mjesec izazvale i erupcije vulkana Mount St. Helens u SAD-u 1980. godine, El Chichon u Meksiku 1983. i Pinatubo na Filipinima 1991. godine. Sličan je učinak zabilježen i nakon golemih šumskih požara u kanadskoj Alberti 1950. godine, kada su promatrači u Engleskoj izvijestili o indigo Suncu, a navečer i o pojavi plavog Mjeseca.

Fenomen je stoljeće poslije postao rijedak, ali više ne iznenađuje - u modernom folkloru NASA plavim Mjesecom naziva i drugi puni Mjesec u istom kalendarskom mjesecu, pojavu koja se prosječno može vidjeti otprilike svake dvije i pol godine.