Dogan: Tomašević uvodi digitalnog Velikog Brata umjesto Jakuševca i infrastrukture

Grad Zagreb pokrenuo je nabavu sveobuhvatnog sustava za praćenje medija i društvenih mreža. Zastupnica u Skupštini Grada Zagreba Dina Dogan nije šutjela. Poručila je da takav nadzor otkriva političku paranoju vrha Možemo! i potpuno krive prioritete: umjesto infrastrukture, odvodnje i Jakuševca, gradonačelnik Tomislav Tomašević naručuje softver koji u stvarnom vremenu prati što građani i mediji pišu o njemu.

„Puknuo od paranoje“

Dogan je poručila: ako gradska uprava uvodi digitalni sustav za praćenje građana, objava i medija, onda je logičan zaključak da je gradonačelnik puknuo od paranoje. „Jer tko treba takav nadzor? Onaj tko se više boji vlastitih građana nego stvarnih problema grada.“ To nije oporbena floskula. To je opis vlasti koja je došla na aktivizmu i „transparentnosti“, a sada gradi instrumente koje je nekoć kritizirala kod drugih.

Popis neriješenog ostaje isti: infrastruktura, odvodnja, katastrofa na Jakuševcu, tramvaji, vozni park ZET-a. Zagreb nema riješeno temeljno, ali zato, kako Dogan kaže, ima digitalnog Velikog Brata koji prati što ljudi pišu na internetu. Reputacija prije interesa. Imidž prije asfalta. Screenshot prije proračuna.

Možemo! i dvostruki moral

Aktualna vlast nastala je na platformi građanskog aktivizma i borbe protiv nadzora. Sada uvodi mehanizme koji podsjećaju na prakse koje su sami napadali. Dogan to zove čistom političkom nesigurnošću: ako gradonačelniku treba softver da mu kaže što građani misle, stvar je otišla predaleko. Narodni Reporteri dodaju: to je klasika Možemo! metode. Moraliziranje prema gore dok su u oporbi, a aparat prema dolje čim sjednu u fotelju.

Tomašević se na skupštini pravdao da se „press clipping“ uvijek koristio i da će materijale ustupiti zastupnicima. To je jeftin odgovor. Press clipping nije isto što i sveobuhvatni sustav praćenja mreža i autora u stvarnom vremenu, plaćen javnim novcem, u trenutku kad Jakuševec smrdi, a ZET puca. Pitanje nije samo postoji li clipping. Pitanje je tko ima pristup podacima, kako se profiliraju kritičari i zašto se reputacija gradonačelnika financira ispred komunalne nužde.

Građani plaćaju nadzor vlastite kritike

Zagreb24 i 01portal.hr otvorili su temue: što točno Grad naručuje i plaća našim novcem, kad „transparentni“ gradonačelnik to sam ne objavljuje u cijelosti. To je legitimno pitanje. Javna nabava nadzora medija i mreža u rukama ideološke većine koja napada Crkvu, branitelje i konzervativne glasove nije tehnička sitnica. To je politički alat.

Dok Možemo! skenira Facebook, Zagreb tone u komunalnom kaosu. Dogan je rekla ono što mnogi misle. Narodni Reporteri stoje uz tu kritiku: prvo Jakuševec, odvodnja i tramvaji. Tek onda, ako uopće, clipping. A Veliki Brat neka ostane u Orwellu, ne u Gradskoj skupštini.

Prioriteti koje Možemo! neće staviti na plakat

Jakuševec i dalje smrdi. Odvodnja u dijelovima grada puca. ZET vozni park stari. Ceste i nogostupi propadaju. Umjesto da se proračunska energija troši na te točke, nabava ide prema reputacijskom softveru. To je politički karakter: vlast koja mjeri uspjeh brojem lajkova i tonovima u medijima, a ne brojem saniranih kilometara i zatvorenih odlagališta. Dogan je pogodila živac jer je rečenica jednostavna: umjesto da popravi cestu, popravlja imidž; umjesto da sanira Jakuševec, skenira Facebook.

Zagreb zaslužuje gradonačelnika koji sluša građane bez algoritma za praćenje neprijatelja. Ako Tomašević zaista želi transparentnost, neka objavi cijeli predmet nabave, specifikacije, iznose i pristupna prava. Dok to ne učini, sumnja ostaje opravdana: Možemo! gradi digitalni štit oko vlastite nestabilnosti, a grad plaća cijenu.