VdL zove Kanadu u „pridruženo članstvo“, Trump prijeti carinama Europi

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u srijedu je tijekom govora o stanju Unije u Strasbourgu predložila da Kanada postane prva pridružena članica Europske unije. Govoru je nazočio kanadski premijer Mark Carney. Status „pridružene članice“ nije definiran u važećim EU ugovorima. U međuvremenu je američki predsjednik Donald Trump prijedlog nazvao „smiješnim“ i zaprijetio „vrlo ozbiljnim“ i „vrlo visokim“ carinama Europi ako potez ocijeni lošom namjerom. Narod.hr i Reuters prenose eskalaciju. Za Hrvatsku to nije salon: trgovinski rat znači cijene, pumpe i izvoz.

Što je VdL predložila, a što nije

Von der Leyen je Kanadu stavila u okvir dublje suradnje u obrani, energiji, tehnologiji, kritičnim mineralima i trgovini. Carney je ranije govorio o „jedinstvenom savezu“ s EU-om dok su odnosi Ottawe i Washingtona napeti. To su politički signali. To još nije članak ugovora. „Pridružena članica“ zvuči kao nova polica između partnerstva i punopravnog članstva. Bez teksta uredbe ostaje slogan.

Kanada nije Europa. Geografija nije detalj. NATO veza i kulturna bliskost nisu zamjena za jasnu granicu Unije. Ako se uvodi novi sloj, mora se reći: sudjeluje li Ottawa u unutarnjem tržištu, vanjskoj politici, obrambenim fondovima i pod kojim veto pravilima. Bez toga javnost dobiva naslov, a institucije rezervu za kasnije tumačenje.

Trump: smiješno, pa carine

Trump je na putu prema događaju u Sjevernoj Karolini novinarima rekao da je prijedlog smiješan. Ako je riječ o dobroj namjeri, u redu. Ako je riječ o lošoj namjeri, uvest će vrlo visoke carine na Europu. Moguće je i ograničenje trgovine. Ton je poznat: Washington mjeri savezništva kao igru nultog zbroja. Europa koja širi etikete prema Kanadi ulazi u zonu u kojoj američki predsjednik odgovara carinskom palicom.

Trumpova administracija već je uvela carine na velik dio prekogranične trgovine SAD-Kanada. Prijedlog VdL u tom pejzažu Washington čita kao pokušaj da se Ottawa odmakne. Čita li točno ili ne, politički je manje važno od posljedice: prijetnja Europi novim carinama nije apstraktna. Hrvatski izvoznik i hrvatski potrošač to osjete brže od bruxelleskog glasnogovornika.

Bruxelles, Pariz i diplomati u rezervi

Glasnogovornik Komisije Olof Gill kaže da jačanje partnerstva s Kanadom „nije protiv bilo koga drugoga, već za našu zajedničku snagu“. Francuski ministar za europska pitanja Benjamin Haddad poručuje da nije na SAD-u da odlučuje o političkom i geopolitičkom smjeru Europljana. To je ispravna suverenistička rečenica u načelu. U praksi Europa mora znati što nudi: sporazum ili maglu.

Europski diplomati u izvorima narod.hr/Reutersa rezervirani su. Jedan kaže da nitko zapravo ne zna što pridruženo članstvo znači. Drugi prijedlog naziva „nesretnim“ jer nije bilo prethodnih konzultacija s državama članicama. Treći ocjenjuje da Trumpova reakcija više govori o njegovu shvaćanju odnosa nego o samom prijedlogu. Sve tri opaske mogu biti istinite istodobno. I dalje ostaje rupa: nema definicije statusa.

Balkan čeka, Kanada dobiva novi naziv

Hrvatska je ušla u EU 2013. nakon dugog, strogog procesa. Susjedi na jugoistoku i dalje čekaju predvidiv raspored poglavlja. U tom pejzažu najava „prve pridružene članice“ s druge strane Atlantika zvuči kao inventiranje kategorija tamo gdje je politički zgodno, dok tamo gdje je Europi pred nosom ostaje procedura bez ritma. Suradnja s Kanadom u mineralima i obrani može biti korisna. Nova oznaka bez ugovorne definicije stvara dojam da se Unija širi rječnikom, ne jasnim pravilima.

Suverenističko čitanje traži obrnuto: prvo granice i ovlasti, onda partnerstva. Ako je cilj minerali i obrana, reci minerali i obrana. Ako je cilj politički signal Ottawi zbog Trumpovih carina, reci signal. „Pridružena članica“ bez članka ugovora ostaje magla. Magla plus carinska prijetnja daje oluju.

Što Hrvatska treba tražiti

Hrvatski interes nije blokirati savezništvo s Ottawom. Hrvatski interes je definicija: prava, obveze, novac, glas. Tražiti da proširenje prema jugoistoku Europe ne ode u sjenu atlantskog marketinga. Tražiti da se „pridruženo članstvo“ ne pretvori u prečac mimo ugovora. I tražiti da Komisija ne uđe u trgovinski rat s Washingtonom sloganom koji članice nisu usuglasile.

Narodni Reporteri bilježe VdL prijedlog i Trumpovu carinsku prijetnju kao isti dosje. Kanada može biti blizak partner. Europa mora ostati čitljiva. Dok Bruxelles izmišlja police, a Trump broji carine, Balkan i dalje gleda u kalendar. Ta razlika nije sitnica. To je pitanje prioriteta Unije i cijene koju mala članica plaća na crpki i u izvozu.