Četiri države s više od 100 milijuna ljudi bez goriva: 80-e se vraćaju, Hrvatska plaća na pumpi

Dok Europa broji cente na pumpi i drži govore o hibridnom ratu, četiri države s više od 100 milijuna stanovnika već žive scenu iz osamdesetih, samo tvrđu. Indonezija, Bangladeš, Egipat i Filipini bilježe nestašice, kilometarske redove, racionalizaciju, redukcije struje i štrajkove prijevoznika. Jutarnji list u analizi Gojka Drljače postavlja pitanje koje Bruxelles izbjegava: jesu li Ursula von der Leyen i društvo u Europskoj komisiji uopće svjesni svijeta oko sebe? Za Hrvatsku odgovor nije akademski. Odgovor je litra na crpci.

Indonezija: tri litre i parne tablice

Indonezija ima 287 milijuna stanovnika i više registriranih motocikala nego što Njemačka ima ljudi. Redovi pred pumpama protežu se kilometrima. Vlasti šalju dio službenika na rad od kuće, produžuju rad postaja i otvaraju modularne crpke samo za mopede. Uveden je sustav parnih i neparnih registarskih oznaka. Motociklistu je dopušteno natočiti tri litre subvencioniranog, nižeoktanskog benzina. Tri litre. U zemlji od gotovo 290 milijuna ljudi. To nije privremena neugoda. To je politički dinamit.

Bangladeš, Egipat, Filipini: plin, dug i štrajk

Bangladeš (oko 170 milijuna) više od 40 posto struje veže uz uvozni LNG. Katar kao dobavljač pogođen je poremećajem Hormuza. Spot cijena LNG-a više se nego udvostručila. Slijede prekidi struje i usporavanje industrije. Država je već prije rata na Bliskom istoku na subvencije struje i plina trošila gotovo 4 posto BDP-a. Svaki dodatni dolar za plin znači dolar manje za zdravstvo i infrastrukturu.

Egipat je spoj energetskog i dužničkog problema. Mjesečni račun za uvoz plina, po Reutersovim izračunima koje prenosi Jutarnji, skočio je s oko 560 milijuna na 1,65 milijardi dolara. Vlada diže cijene goriva i prijevoza, smanjuje gorivo za državna vozila, usporava energetske projekte. Filipini (115 milijuna) bilježe skokove od gotovo pet pezosa po litri u tjedan dana. Transportni sindikat odgovorio je dvodnevnim nacionalnim štrajkom. Gvatemala je hitnim zakonom fiksirala cijene i otvorila interventni fond. Trošak nije nestao. Premješten je na proračun.

Europa: Brent 108, dizel +70 posto, zalihe na dnu

Poremećaj Hormuza i pritisak na Crveno more smanjili su europsku opskrbu dizelom i avionskim gorivom približno za četvrtinu. Zalihe su na 12-godišnjem minimumu. Europska cijena dizela od početka američko-iranskog rata porasla je više od 70 posto. Brent je iznad 108 dolara. Saudijski East-West Pipeline i Yanbu već su pokazali kako se alternativne rute lome. Komisija 8. rujna tvrdi da nema neposrednog problema opskrbe. Građani na pumpi vide drugu sliku.

Portugal je imao prosvjedne kolone na mostu 25 de Abril uz dizel oko 2,17 eura. Njemačka bilježi dizel oko 2,40. Francuska vuče javni dug oko 117 posto BDP-a i kamate od oko 65 milijardi eura godišnje. Dok Komisija gradi sigurnosne protokole, stvarna nestabilnost raste s cijenom litre. Hrvatska to već plaća: HNB veže usporavanje BDP-a i inflacijski rizik uz rat u Iranu i energente.

Što to znači za Hrvatsku

Hrvatska nije Indonezija. Hrvatska je mala uvozna ekonomija na kraju lanca. Kad fizička Europa plaća premiju, a Dated Brent ide prema 120 dolara, račun stiže obitelji. Možemo i SDP rado moraliziraju o zelenoj tranziciji dok građani broje litre. Energetska sigurnost nije tweet. To su zalihe, diversifikacija, skladišta i politička volja da se prizna da Bliski istok i dalje drži pipu.

Narodni Reporteri poručuju: 80-e se ne vraćaju kao nostalgija. Vraćaju se kao red pred pumpom, kao štrajk prijevoznika i kao inflacija. Europa koja gleda samo hibridni rat, a ne cijenu energije, radi istu grešku kao elite koje su 1979. mislile da je nafta tuđi problem. Hrvatska mora štititi kućanstva, ali i govoriti istinu: rat oko Irana i Hormuza nije daleki film. On je na crpci.

U narednim tjednima pratiti treba zalihe dizela, cijenu Brenta, eventualne nove otkaze tereta i domaće mjere potpore. Tko tvrdi da je energetika nečiji tuđi rat, ne gleda račun. Gleda slogan.