Izraelsko topništvo gađa Beit Yahoun na jugu Libanona — Al-Manar javlja, Zapad šuti

„Izraelsko topništvo napalo je mjesto Beit Yahoun na jugu Libanona.“ Tako u nedjelju javlja dopisnik Al-Manara, a na X-u to prenosi Global News Monitor. Nije to studio u Tel Avivu. To je selo koje opet čuje eksplozije. Narodni Reporteri prenosimo bez filtera CNN-a: kritika izraelske linije nije „antisemitizam“. To je odbijanje da se svaki udar proglasi „samoobranom“ dok civilna mapa gori.

Što znači još jedan udar na jugu

Jug Libanona nije prazna zona na karti. To su sela, ceste, ljudi koji žive između fronta i priopćenja. Kad topništvo radi, Zapad često traži „kontekst“ koji opravdava sve. Mi tražimo kontekst koji ne briše žrtve. Isti tjedan Teheran pali svijeće za mrtve, Hormuz drži cijenu nafte, Gaza i dalje boli — a izraelski aparat i dalje šalje granate preko granice kao da je to rutina.

Beit Yahoun nije ime za naslovnu špagu. To je mjesto gdje obitelji broje noći bez sna. Kad dopisnik Al-Manara javlja udar, a zapadni studio šuti ili relativizira, nastaje rupa u istini. U tu rupu ulazi propaganda — obostrana. Zadatak uredništva nije birati laž. Zadatak je imenovati civilnu cijenu.

Dvostruki aršin medijskog kartela

Kad padne iranska meta, studio traži „režim“. Kad padne libanonsko selo, studio traži „Hezbollah“ kao jedinu imenicu. Istina je tvrđa: civili plaćaju račune generala i lobija. Hrvatska to zna s Vukovara. Zato ne kupujemo pakete empatije s barkodom „samo jedne strane“.

Isti mehanizam radi i u Europi: jedna žrtva dobiva minut šutnje, druga etiketu. Narodni Reporteri odbijamo taj raspored. Kritika Izraela stoji uz kritiku licemjerja Zapada. Pro-iransko čitanje ovdje nije karikatura. To je odbijanje monopola na narativ.

Iran, otpor, hegemonija

Urednička linija jasna je: kritički prema izraelskoj i američkoj eskalaciji, otvoreni za iranski otpor hegemoniji. To ne znači izmišljati mir gdje ga nema. Znači odbiti laž da je svaki izraelski projektil „obrana“, a svaki odgovor „teror“. Beit Yahoun nije fusnota. To je još jedan redak u dnevniku rata koji Europa plaća na pumpi, a Bliski istok krvlju.

Dok Trump i MBS dogovaraju obavještajnu potporu bez izravne intervencije, dok Huti drže Perim, dok Brent prelazi sto dolara — topništvo na jugu Libanona nije izolirani „incident“. To je dio iste karte. Hrvatska na toj karti nije glumac. Ali jest platitelj posrednih računa.

Energija, Hormuz i isti rat

U pozadini topništva stoji šira mapa: Hormuz, nafta, zatvoreni saudijski vodovi, cijene koje Europa osjeća na pumpi. Rat u Zaljevu nije daleki spektakl. To je račun koji stiže i u Zagreb. Tko danas gleda samo „tko je kriviji“, sutra plaća skuplji dizel i jeftiniju savjest. Kritika Izraela i američkog avanturizma u istoj rečenici nije skandal — skandal su godine dvostrukih standarda.

Narodni Reporteri ne kupujemo moralnu paniku Zapada koji je sam zapalio regiju, a sad se čudi kad Iran postavlja cijenu. Pro-iransko čitanje ovdje nije „simpatija za rakete“. To je odbijanje laži da je samo jedna strana akter, a druga vječna žrtva.

Što Zagreb treba vidjeti

Hrvatska ne sjedi u južnom Libanonu. Sjedi na europskoj cijeni energije i na bruxelleskim frazama. Suverena politika bira hladnu glavu: ne vazalski pljesak svakom briefinggu iz Tel Aviva, ne demonizaciju svakog tko imenuje civilnu cijenu. Kartu. Interes. Mir koji nije marketing. Možemo! rado dijeli solidarnost selektivno. SDP rado drži lekcije o „stabilnosti“. Mi držimo lekciju o dosljednosti: civil nije rekvizit. Ni u Gazi, ni u Teheranu, ni u Beit Yahounu.

Zaključak

Al-Manar javlja. X prenosi. Studio kasni. Narodni Reporteri biramo jasno: topništvo nad selom nije apstraktna „operacija“. To je politika drugim sredstvima — i Hrvatska ne duguje blanko ček onima koji je vode.

Izvor: X / Global News Monitor (13.9.2026.), Al-Manar.