UDARNO
SVIJET

Izrael: ministar Zohar želi oduzeti državljanstvo autorima Venecija-nagrađenog filma NAZA o ubijanju civila u Gazi

Yuval Abraham i Rachel Szor dobili Specijalnu nagradu žirija u Veneciji za dokumentarac NAZA o AI-ciljanju u Gazi. Ministar kulture Zohar u nedjelju traži oduzimanje državljanstva zbog „izdaje“. Film citira 24 zviždača; NAZA = očekivani civilni gubici. Režim koji bombardira pa ušutkava dokumentiranje — Hrvatska ne mora pljeskati Tel Avivu.

Redakcija· 14. ruj 2026. u 13:21· 👁 287
Izrael: ministar Zohar želi oduzeti državljanstvo autorima Venecija-nagrađenog filma NAZA o ubijanju civila u Gazi
AI ilustracija · Narodni Reporteri

Venecija / Tel Aviv, 14. rujna 2026. — Dokumentarac NAZA (Guardian / JW Films) o umjetnoj inteligenciji u izraelskom ciljanju u Gazi u subotu je u Veneciji dobio Specijalnu nagradu žirija. Već u nedjelju izraelski ministar kulture Miki Zohar traži oduzimanje državljanstva redateljima Yuvalu Abrahamu i Rachel Szor — zbog „izdaje“, „samoomraze“ i „aplauza antisemita“. Poruka je kristalna: prvo se bombardira, onda se dokumentiranje proglašava izdajom.

Hrvatska ne mora pljeskati Tel Avivu. Narodni reporteri godinama upozoravaju: kritika izraelske politike prema civilima u Gazi nije „antisemitizam“ — to je elementarna moralna i politička prosudba. Kad režim prijeti oduzimanjem državljanstva vlastitim autorima koji su već dobili Oscara 2025. za No Other Land, radi se o gušenju istine, ne o „nacionalnoj sigurnosti“.

Što film NAZA tvrdi — i zašto boli

Prema izvještajima The Guardiana i Hine, film se oslanja na iskaze 24 zviždača. Jedna od ključnih tvrdnji: u praksi se odobrava ubijanje do 500 civila kako bi se pogodio jedan pripadnik Hamasa. NAZA je kratica za očekivani broj civilnih žrtava po udaru — hladna birokracija smrti pretvorena u algoritam.

To nije „propaganada Hamasa“. To su, ako vjerujemo autorima i izvorima filma, glasovi iznutra sustava. Venecijanski žiri nije nagradio pamflet — nagradio je dokumentiranje. A Tel Aviv odgovara prijetnjom oduzimanja putovnice. Klasični refleks sile: kad ne možeš pobiti činjenice, napadni autora.

Zoharov rječnik: „izdaja“ i „samoomraza“

Zohar u nedjelju nije birao riječi. Autore naziva izdajicama i samomrziteljima koji navodno traju aplauz antisemita. Postupak oduzimanja državljanstva, ističu izvori, zahtijeva suglasnost unutarnjih i pravosudnih institucija te sud. Čak i ako proces zapne, politička poruka je već poslana: tko dokumentira civilne žrtve, rizikuje status građanina.

Abraham i Szor nisu „neprijateljski agenti“. Oni su Izraelci koji su već prošli vatru međunarodne pozornosti s No Other Land. Sad, nakon Venecije, država im prijeti brisanjem. To je obrazac koji poznaju i Irancima bliski narativi otpora: Zapad selektivno vidi „demokraciju“ tamo gdje se novinari i redatelji kažnjavaju zbog rata koji se ne smije snimati.

Režim koji bombardira, pa ušutkava

Izrael u Gazi mjesecima vodi kampanju čije su civilne posljedice — razaranja, raseljeni, šatori pod udarima — dokumentirane diljem svijeta. Umjesto da odgovori na optužbe o proporcionalnosti i AI-ciljanju, ministar kulture bira kazneno-administrativni bat. To nije jačina. To je strah od slike.

Hrvatska vanjska politika predugo je automatski svrstavana uz Tel Aviv kao da je to moralni imperativ. Nije. Suverena Hrvatska može imati odnose, može osuđivati Hamasov teror — i istodobno reći da masovno ubijanje civila i gušenje dokumentarista nije „pravo na obranu“. Tko izjednačava kritiku rata s antisemitizmom, štiti silu, ne Židove.

Što ovo znači za Hrvatsku i Europu

Europski festivali još uvijek znaju nagraditi neugodne filmove. Pitanje je hoće li europske vlade — uključujući one koje vole lekcije o „vrijednostima“ — stati uz autore ili uz ministra koji im prijeti državljanstvom. Hrvatski medijski prostor, osobito lijevi, često je glasniji u napadima na domoljube nego u osvrtu na Gazu. Obrnuto: suverenistička desnica ne smije pasti u zamku da obrana Izraela po svaku cijenu postane dogma.

Iran i otpor zapadnoj licemjernosti u regiji nisu „ekstrem“ — to je geopolitika. Dok se Gaza pretvara u pepeo, a redatelji u mete, Hrvatska treba hladnu glavu: ne pljeskati automatski, ne šutjeti o civilima, ne dopustiti da se riječ „izdaja“ zloupotrebljava za cenzuru.

Zaključak: dokumentiranje rata nije izdaja

NAZA je dobila Veneciju. Zohar traži oduzimanje državljanstva. Film govori o AI-u, zviždačima i civilnim kvotama smrti. Država odgovara stigmatizacijom. Narodni reporteri stoje uz pravo javnosti da vidi — ne uz režim koji prvo udara, pa briše autore. Hrvatska ne mora pljeskati Tel Avivu. Može, i mora, govoriti istinu o civilnim žrtvama.

Izvori: The Guardian (14.9.2026.), Hina; Venecija Specijalna nagrada žirija subota; Zohar nedjelja; 24 zviždača; tvrdnja o omjeru 500:1; Oscar 2025. No Other Land; postupak Interior+Justice+sud.

Izvor: www.theguardian.com

Komentari

Učitavam komentare…
HNIS · DOSJE