Kina prvi put priznala ICBM silose u pustinji: fokus na drugi udar

Kina je prvi put gotovo otvoreno priznala postojanje golemih polja silosa za interkontinentalne balističke projektile (ICBM) u pustinjama zapadne Kine, javlja Defence Blog, a prenosi Jutarnji list 17. rujna 2026. U dokumentarcu kineske državne televizije CCTV, snimljenom povodom 99. obljetnice Narodnooslobodilačke vojske, inženjer Raketnih snaga Cui Daohu govori o „kućama za projektile“. Riječ je o prvom državno povezanom javnom govoru o projektu otkako su sateliti 2021. otkrili silose.

Za malu državu poput Hrvatske ovo nije udaljena egzotika. Multipolarna nuklearna utrka oblikuje europsku sigurnost, cijene obrane i diplomatske manevarske prostore. Kad Peking, Washington i Moskva grade arsenale, Europa plaća više za vlastitu zaštitu i energiju.

Što je Cui Daohu rekao u dokumentarcu

Cui Daohu predstavljen je kao pripadnik neimenovane brigade Raketnih snaga. Od 2023. je vojni izaslanik u kineskom Nacionalnom narodnom kongresu. U dokumentarcu opisuje snažan pritisak da golemi građevinski projekt bude završen u roku. Dok je odlazio u Peking na zasjedanja, neprestano mu se, kako tvrdi, postavljalo isto pitanje: hoće li projekt biti dovršen na vrijeme?

Njegov je tim razvio novu metodu gradnje silosa, uključujući drukčiji način postavljanja ključnog konstrukcijskog elementa. Cui objašnjava da je cilj bio omogućiti zemlji da u presudnom trenutku upotrijebi svoj „strateški adut“, izraz koji se u kineskom vojnom diskursu povezuje sa strateškim nuklearnim projektilima.

Tri polja i oko 320 silosa

Istraživači koji su analizirali komercijalne satelitske snimke ranije su otkrili tri velika polja u zapadnoj Kini s ukupno oko 320 silosa, uz povezani poligon za obuku kod Jilantaija. Otkriće je 2021. otvorilo pitanje mijenja li Peking svoju dugogodišnju nuklearnu strategiju i odustaje li od politike da Kina neće prva upotrijebiti nuklearno oružje.

Peking je takva tumačenja odbacivao. U dokumentu o kontroli naoružanja iz 2025. Kina je ponovila da arsenal održava na „minimalnoj razini potrebnoj za nacionalnu sigurnost“. O samim poljima silosa vlasti su godinama šutjele. Sadašnji CCTV dokumentarac tu šutnju prekida.

Drugi udar, ne nužno prvi udar

Robert Rust, analitičar kineske nuklearne politike iz Global Security Programa pri Union of Concerned Scientists, u analizi za Bulletin of the Atomic Scientists tvrdi da dokumentarac sugerira fokus na vjerodostojnu sposobnost drugog udara: mogućnost da Kina uzvrati čak i nakon što sama pretrpi prvi nuklearni napad. To se razlikuje od pretpostavke da veći broj silosa automatski znači agresivniju doktrinu prvog udara.

Rust smatra da bi jedan od razloga ubrzanog kineskog nuklearnog jačanja mogao biti razvoj američkih proturaketnih sustava, uključujući projekt Golden Dome administracije Donalda Trumpa. Što je američka sposobnost presretanja veća, Kina prema toj logici treba veći i otporniji arsenal kako bi dio projektila preživio prvi napad. To je analitičko tumačenje, ne službeno objašnjenje Pekinga.

Tisuću bojevih glava do 2030.?

Američko Ministarstvo obrane i dio neovisnih istraživača procjenjuju da bi Kina do 2030. mogla imati 1000 ili više nuklearnih bojevih glava. Dio projekcija oslanja se na mogućnost proizvodnje dodatnog plutonija u civilnim brzim oplodnim reaktorima. Rust upozorava da su ti projekti kasnili, dok neke neovisne procjene sugeriraju da Kina možda već ima dovoljno plutonija za 800 do 1000 bojevih glava.

CCTV je u istom serijalu prikazao i rijetke snimke hipersoničnog DF-17 te bombarder H-6N s projektilom sposobnim za nošenje nuklearne bojeve glave. Činjenica da državna televizija sada Cuijev rad izravno povezuje sa strateškim projektilima, prema Rustu, može biti signal da je izgradnja velikih polja silosa završena ili blizu završetka.

Za Europu i Hrvatsku poruka je jasna: nuklearna ravnoteža više nije bipolarna. Mali narodi moraju računati na svijet u kojem Peking, Washington i Moskva igraju na strateške adute, a račun za nestabilnost stiže do građana kroz obrambene proračune i cijenu energije.

Izvor: Jutarnji list / Defence Blog / Bulletin of the Atomic Scientists.