NYC, 25 godina od 9/11: pred City Hallom viče „Allahu akbar“ — Amerika zaboravlja, Europa uči krivo

NEW YORK — Petak. Dvadeset peta obljetnica. Gotovo 3000 mrtvih. Pred Gradskom vijećnicom New Yorka, piše Jihad Watch (prenosi X), musliman više puta viče „Allahu akbar“ — istu uzrečicu koja je 11. rujna 2001. bila soundtrack masovnog ubojstva. Antišarijatski prosvjednici u blizini. Provokacija. Kamerе. I pitanje koje elite ne vole: je li pamćenje još dopušteno — ili je već „govor mržnje“?

Zašto baš taj dan, baš ta riječ

„Allahu akbar“ nije zabranjena fraza u molitvi. Ali kontekst nije molitva. Kontekst je obljetnica džihadističkog napada na američke tornjeve i Pentagon. Jihad Watch bilježi scenu pred City Hallom: vika, uvrede, poruka koja ne treba prijevod. Tko taj dan bira baš tu formulaciju pred simbolom grada, ne „slavi raznolikost“. Testira granicu. Testira je li Zapad još smije imenovati uzrok.

Amerika zaboravlja — Europa uči krivo

Isti tjedan Europa zbraja Sheffield s macetama, Manchester s kiselinom, Ceutu s palicama, njemačke kolodvore s kamenjem. New Yorkova scena nije izolirani folklor. Dio je obrasca u kojem se žrtve 9/11 sve više tretiraju kao „povijest“, a svaka jasna riječ o islamističkoj prijetnji kao skandal. Elite vole minute šutnje. Manje vole politiku koja sprječava sljedeći napad: filter na granici, deportacije, kraj naivnog multilkulturalizma.

Lekcija za Zagreb — Možemo!/SDP solidarnost bez filtera

Hrvatska nije New York. Ali Hrvatska uvozi ideologiju. Možemo! i SDP rado dijele solidarnost i optužuju za „ksenofobiju“ svakoga tko traži kontrolu. Rijetko stanu uz običnog građanina koji ne želi da mu djeca uče da je 9/11 „kompleksna tragedija bez ideologije“. Narodni Reporteri kažemo: džihad ima ime. Pamćenje nije mržnja. Granica nije ekstremizam. Ekstremizam je vikati ratni poklič pred vijećnicom na dan masovne grobnice — i očekivati aplauz za „slobodu govora“ samo u jednom smjeru.

Što tražimo

Javno imenovanje islamističke prijetnje bez eufemizama. Tvrdu migracijsku politiku. Nultu toleranciju na ulične provokacije koje slave ili relativiziraju teror. Europu koja gleda New York kao upozorenje, ne kao sapunicu. Hrvatsku koja ne uvozi američku zaboravljivost ni bruxellesku cenzuru.

Zaključak

25 godina. 3000 mrtvih. „Allahu akbar“ pred City Hallom. Amerika testira vlastitu kralježnicu. Europa gleda u mobitel. Zagreb neka bira: pamćenje i granica — ili parola koja sutra dolazi prekasno. Narodni Reporteri biramo prvo.

Izvor: X / @jihadwatchRS (status 2099124539099676744), 13.9.2026.