Von der Leyen u SOTEU-u: strože granice EU-a i migranti izvan Unije. Hrvatska mora držati liniju

Ursula von der Leyen u srijedu 16. rujna u Strasbourgu drži godišnji govor o stanju Europske unije. Među temama su Ukrajina, klima, Kina i, ključno, migracije. Večernji prenosi anticipacije: stroža pravila na vanjskim granicama, jači Frontex, moguće centre za povratak izvan Unije i raspravu o privremenom ograničavanju azila kad dođe masovni nalet. Nakon Ceute u srpnju Europa ponovno broji glave, ne samo priopćenja. Govor počinje u 9 sati. Sadržaj se tradicionalno čuva do zadnjeg trenutka, ali smjer je već jasan.

Granica ili kazalište

Godinama je Bruxelles prodavao „zajednički pristup“ koji je u praksi značio da periferija drži liniju, a centar drži moral. Sad, kad birači diljem Unije kažu dosta, Komisija najavljuje tvrđi ton. Frontex bi do kraja godine mogao dobiti širi mandat: veće ovlasti u povratku osoba kojima je azil odbijen i praćenje ruta izvan EU-a. Manje izvjesna, ali politički eksplozivna opcija jest financiranje centara za povratak u trećim zemljama.

To nije radikalizam. To je kasna spoznaja da otvorena vrata nisu humanost, nego magnet. Tko god i dalje tvrdi da se masovni priljev „upravlja procedurama“, nije gledao Ceutu, nije gledao statistiku kriminala, i nije pitao lokalno stanovništvo želi li igrati ulogu odlagališta tuđih političkih eksperimenata. Procedura bez povratka nije sustav. To je čekaonica.

Frontex, Ceuta i povratak

Von der Leyen je ranije govorila o utrostručenju stalnog osoblja Frontexa prema 30.000. U novom višegodišnjem okviru spominje se i znatno veći budžet agencije. Euractiv i drugi izvori najavljuju da bi konkretni zakonski paket mogao stići u listopadu. Nakon kriznih scena u Ceuti države članice ponovno otvaraju pitanje: smije li se u naletu privremeno stegnuti pristup azilu. Tko to danas zove „nečovječnim“, jučer je šutio dok su granice pucale.

Hrvatska je vanjska granica Unije. Mi nismo salon u Bruxellesu. Mi smo linija. Kad Komisija konačno prizna da povratak mora biti stvaran, a ne deklarativan, Zagreb mora tražiti maksimalno tvrdu provedbu, ne kozmetiku. Schengen bez kontrole nije sloboda kretanja. To je sloboda ulaska za one koji pravila ne poštuju.

Možemo i meke granice

U Hrvatskoj Možemo i dio SDP-a i dalje govore jezikom „otvorenosti“ dok istodobno žive u četvrtima koje migracijski pritisak najmanje osjećaju. Moralna lekcija je jeftina kad te ne čeka dolazak u noćnoj smjeni na granici ili rast nesigurnosti u kvartu. Europi ne treba još jedna konferencija o „vrijednostima“. Europi treba kontrola tko ulazi, tko ostaje i tko odlazi nakon odbijenog zahtjeva.

Ako von der Leyen u SOTEU-u zaista najavi centre izvan Unije i jači Frontex, to treba podržati bez lažne stidljivosti. Ako ostane samo retorika, birači će opet kazniti elite koje su ih lagale o „upravljivoj migraciji“. Hrvatska ljevica će opet vikati o „mraku“. Birači će opet gledati tko im čuva ulazna vrata.

Hrvatski interes je tvrda linija

Hrvatska mora inzistirati na tri stvari. Prvo: fizička kontrola granice, ne PowerPoint. Drugo: brzi povratci i bilateralni aranžmani s trećim zemljama. Treće: prestanak uvoza jeftine radne snage kao zamjene za demografsku politiku. Tko god miješa legalne kvote i ilegalne tokove u istu „osjetljivu“ priču, namjerno zamagljuje odgovornost.

SOTEU 16. rujna nije akademska vježba. To je test hoće li Bruxelles napokon priznati ono što birači već znaju: bez tvrdih granica nema Unije koja može preživjeti. Hrvatska to treba reći glasno, prije nego što nas opet pozovu da budemo najljepši učenik meke politike. Narodni Reporteri biraju liniju, ne kazalište.