Veliki Maroko: Ceuta i Melilla nisu kraj mape — migracije kao ucjena, Europa na koljenima

RABAT / MADRID — Ceuta i Melilla nisu „samo“ dva španjolska grada na afričkoj obali. Za Rabat one su dio „nacionalnog teritorija“. Ideja Velikog Maroka — od Allala al-Fassija do današnjeg jezika Istiqlala — nije mrtva karta iz muzeja. Ona živi u migracijskoj ucjeni, u diplomatskom pritisku i u poruci da se Maroko „neće povući ni centimetra“. Europa koja to čita kao folklor već plaća plaže, ograde i strah. Narodni Reporteri čitamo Rabat bez iluzija: partnerstvo bez suvereniteta nije partnerstvo — to je ucjena s osmijehom.

Al-Fassijeva sjena — šire od Ceute

Povijesna vizija Velikog Maroka obuhvaćala je Zapadnu Saharu, dijelove Alžira i Malija, Mauritaniju te španjolske posjede Ceutu i Melillu. Za marokanske nacionaliste kolonijalne sile bile su one koje su „podijelile“ prostor koji je prije toga pripadao jedinstvenoj marokanskoj sferi. Neovisnost stoga nije trebala biti kraj, nego početak povratka. Danas Rabat ne vuče cijelu staru kartu na stol — ali elementi te ideologije preživjeli su. Zapadna Sahara. Španjolski gradovi. Govor o dekolonizaciji koji u praksi znači: Europa van, Maroko unutra.

Kad glavni tajnik Istiqlala Nizar Baraka kaže da je Španjolska „ključni partner“, ali da se neće odstupiti od „nacionalnog teritorija“, pitanje nije stil. Pitanje je: koji teritorij? Činjenica da upravo čelnik stranke povijesno vezane uz teritorijalni nacionalizam danas govori tim jezikom nije bez simbolike. To nije nužno najava sutrašnje invazije. To je podsjetnik da spor nije riješen protokom vremena.

Migracije kao poluga — ne humanitarna priča

Ceuta je čvor na kojem se susreću suverenitet, demografija i ucjena. Masovni priljevi migranata nisu samo „humanitarna kriza“. U geopolitičkom čitanju oni su alat. Partner koji Madrid treba za kontrolu migracija istodobno ne odustaje od teritorijalnih zahtjeva. To je kontradikcija koju španjolska ljevica godinama guta — dok građani na terenu gledaju palice na plaži i policiju na rubu kapaciteta. Narodni Reporteri već smo pisali o snimkama s ceutske obale; ovo je dublji sloj: teritorij + migracije = pritisak. Tko drži slavinu, diktirа ton pregovora.

Europa slaba — Madrid na ucjeni

Španjolska treba Maroko u borbi protiv terorizma, u trgovini, u regionalnoj sigurnosti. Maroko to zna. Tko ovisi o tuđem graničaru, taj pregovara s pozicije slabosti. Bruxelles voli govoriti o „strateškom partnerstvu“. Manje voli priznati da partner drži slavinu migracija i povijesnu mapu u istoj ruci. Suverena Europa bi razdvojila suradnju od ucjene. Slabija Europa — ona današnja — plaća oboje i još se zahvaljuje na „dijalogu“.

Hrvatska ne smije uvesti španjolsku naivnost

Poruka Zagrebu nije da sutra dijelimo granicu s Rabatom. Poruka je metodološka: tko prepusti kontrolu granice „partneru“ i moralnoj ucjeni, sutra pregovara o vlastitom suverenitetu. Možemo! i SDP-ov diskurs o otvorenosti i kvotama uči se na krivom udžbeniku — na onom koji je Španjolsku doveo do toga da brani gradove na afričkoj obali dok joj Rabat broji metre. Hrvatska mora birati model tvrde granice i jasnih odnosa, ne uvoz tuđe naivnosti. Distinktno od već objavljenih priča o plažama i palicama: ovdje je riječ o karti, ne samo o videu.

Zaključak

Veliki Maroko nije jutrošnji ultimatum. Ali nije ni mrtav. Vidljiv je u Zapadnoj Sahari, u jeziku o Ceuti i Melilli, u migracijskoj poluzi. Dok Europa relativizira teritorijalne zahtjeve i migrantne valove kao „izazove upravljanja“, Rabat računa dugoročno. Narodni Reporteri računamo isto: tko ne brani granicu, brani tuđu mapu. I tko danas u Zagrebu uči španjolsku lekciju pogrešno, sutra će platiti hrvatsku cijenu.

Od karte do ograde

Povijesna mapa bez vojne moći ostaje mit. Ali mapa uz kontrolu migracijskog ventila postaje pregovaračko oružje. Zato Ceuta i Melilla nisu samo lokalni španjolski problem — one su europski test: hoće li Unija braniti suverenitet članice ili će ga mijenjati za kratkoročni mir na ogradi. Hrvatska u tom testu ne smije biti učenik koji prepisuje loš odgovor.

Izvor: narod.hr — „Veliki Maroko: Ceuta i Melilla nisu jedini teritoriji…“.