Znanstvenici otkrili u kojim zemljama ljudi osjećaju najmanje negativnih emocija

Emocije su reakcije koje se javljaju kao odgovor na događaje, ljude i situacije iz svakodnevnog života, no način na koji ih doživljavamo i izražavamo nije isti u svim dijelovima svijeta, piše The Conversation. Istraživanje provedeno na više od 50.000 odraslih osoba u Španjolskoj, Meksiku, Indiji, Kini, Rusiji, Gani, Južnoafričkoj Republici, Finskoj i Poljskoj pokazalo je značajne razlike među zemljama u doživljaju svakodnevnih emocija.

Sudionici su procjenjivali koliko su tijekom dana osjećali zabrinutost, razdražljivost, ljutnju, žurbu, potištenost, napetost i stres, ali i koliko su bili smireni, opušteni i zadovoljni. Rezultati su pokazali da stanovnici Finske, Kine, Gane i Južnoafričke Republike prijavljuju manje negativnih emocija, dok su pozitivne emocije bile ujednačenije među zemljama, s nešto višim vrijednostima kod sudionika iz afričkih država.

U Kini se emocije tradicionalno mogu promatrati kao čimbenici koji narušavaju normalno funkcioniranje tijela, zbog čega se njihovo otvoreno pokazivanje često obeshrabruje. Finci su, s druge strane, poznati po emocionalnoj suzdržanosti, a rijetko izražavaju snažnu radost ili ljutnju, što se povezuje s pojmom "sisu" koji opisuje snagu, otpornost i stoičko podnošenje teškoća. U pojedinim afričkim društvima, poput Gane, Nigerije, Južnoafričke Republike, Tanzanije i Zimbabvea, negativne se emocije pak smatraju nepoželjnima, pa društvene norme utječu na to koliko će ih ljudi otvoreno pokazivati.

Unatoč kulturnim razlikama, istraživači ističu da stanovnici različitih zemalja dijele brojne društvene čimbenike koji utječu na emocionalno stanje. Među najvažnijima se ističe neželjena usamljenost, odnosno razlika između odnosa koje osoba ima i onih kakve bi željela imati. Usamljenost je posebno snažno povezana s osjećajem potištenosti, osobito u europskim zemljama, a što je njezina razina viša, to su izraženiji depresivni osjećaji.

Meksiko je bio jedina zemlja u kojoj usamljenost nije bila povezana ni s jednom promatranom emocijom, što istraživači objašnjavaju snažnim društvenim vezama i obiteljskom podrškom, jer je manje od jedan posto tamošnjih sudionika živjelo samo. Društveno sudjelovanje povezano je s većom količinom pozitivnih emocija, dok je povjerenje u zajednicu povezano s manjom pojavom negativnih osjećaja, jer stvara sigurnost i osjećaj dostupne podrške.

Život u samačkom kućanstvu bio je povezan s jačim osjećajem potištenosti, ali ne i s ostalim emocijama, što pokazuje da na svakodnevno raspoloženje možda snažnije djeluje subjektivni osjećaj usamljenosti nego sama činjenica da osoba živi sama. Kao moguća rješenja istraživači navode poticanje volontiranja, uključivanje ljudi u život zajednice, lakši pristup slobodnim aktivnostima te jačanje društvenih odnosa i sigurnosti u naseljima.