Jarun: djelatnici USO-a spasili muškarca od utapanja u Malom jezeru

Na zagrebačkom Jarunu u četvrtak, 17. rujna 2026., oko 8 sati ujutro redovna košnja zelenih površina pretvorila se u akciju spašavanja života. Djelatnici Upravljanja sportskim objektima Ilija Katavić i Tomislav Franc uočili su u Malom jezeru muškarca koji se borio da ostane na površini i nije reagirao na pozive. Bez oklijevanja Katavić je ušao u vodu, a Franc je s obale koordinirao izvlačenje. Zajedno su spriječili tragediju koja je bila samo nekoliko trenutaka daleko.

Ustanova USO objavila je događaj na Facebooku. Muškarac je iz vode izvučen u polusvjesnom stanju. Ubrzo su stigli djelatnici hitne medicinske pomoći i policija te mu pružili pomoć. „Ponosni smo na prisebnost, odgovornost i ljudskost koje su naši kolege pokazali. Njihova brza reakcija bila je ključna u trenutku kada je svaka sekunda bila važna“, poručili su iz Upravljanja sportskim objektima i zahvalili Iliji i Tomislavu.

Sekunde koje odlučuju

Utapanje rijetko daje drugu šansu. Kad osoba prestane reagirati na pozive i jedva se drži na površini, broje se trenuci. Katavić je ušao u jezero dok je Franc držao pregled situacije i pomogao pri izvlačenju. Takva podjela uloga često znači razliku između spašavanja i tragedije. Nije bilo vremena za čekanje službi koje još nisu stigle: prva linija bili su djelatnici na košnji, ljudi koji su došli na posao, a ne na heroizam.

Jarun je ljeti i rano u jesen pun kupača, šetača i sportaša. Malo jezero djeluje mirno, ali kao i svako jezero krije nagle promjene dubine, hladnije slojeve vode i umor koji dolazi brže nego što kupač očekuje. Zato je prisebnost ljudi koji svaki dan rade uz obalu toliko važna. Oni poznaju teren, znaju gdje je dublje i reagiraju bez panike. U četvrtak ujutro to je spasilo život.

Ljudskost jača od velikih priča

U vremenu u kojem javni prostor pune saborski spektakli i politički marketing, vijest s Jaruna podsjeća na jednostavnu istinu: zajednica živi od ljudi koji u kritičnom trenutku rade pravu stvar. Nisu čekali kamere. Nisu pisali priopćenja prije akcije. Ušli su u vodu. Tek potom je USO zahvalio javno, kako i dolikuje. To je redoslijed koji treba poštovati.

Zagreb često priča o velikim projektima, strategijama i novim politikama. Ova epizoda pokazuje da sigurnost na najvećem gradskom jezeru i dalje stoji na ljudima u radnim kombinezonima i na spasiocima. Oni nisu dekor na plaži. Oni su razlog zašto se loše jutro ne pretvori u crnu kroniku. Grad koji zaboravi takve ljude zaboravlja i sebe.

Oprez na jezeru ostaje obaveza

Policija i hitne službe nakon sličnih događaja redovito podsjećaju: kupati se treba na uređenim dijelovima, izbjegavati ulazak u vodu u umoru ili nakon alkohola, ne precijeniti snagu. Jarun nije bazen s konstantnom dubinom. Tko se nađe u nevolji, treba odmah zvati 112 ili 192. Tko vidi osobu u opasnosti, ne smije oklijevati, ali mora paziti i na vlastitu sigurnost kako se tragedija ne bi udvostručila.

Srećom, ovaj put ishod je bio dobar. Polusvjesni muškarac dobio je pomoć na obali. Dva djelatnika USO-a pokazala su što znači odgovornost na javnoj površini. U gradu koji voli velike fraze, njihova akcija govori jasnije od slogana. Nije trebao ni poseban protokol ni hitna sjednica: trebale su oči, hrabrost i suradnja.

Zahvala koja treba ostati

Ilija Katavić i Tomislav Franc zaslužuju više od jednog dnevnog naslova. Zaslužuju da se njihova prisebnost pamti kao standard, a ne kao iznimka. Jarun je mjesto odmora tisuća Zagrepčana. Takav prostor traži ljude koji vide, čuju i reagiraju. U četvrtak ujutro upravo su takvi ljudi spriječili tragediju u Malom jezeru, dok je ostatak grada još pio kavu.

Narodni Reporteri čestitaju djelatnicima USO-a. Dok politika dijeli lekcije s govornica, oni su spasili život. To je vijest koju vrijedi ponoviti i sutra, kad se kamere ugase, a košnja opet krene ujutro u osam.