Salezijanci Thompsonu: „Od srca zahvaljujemo“ — dio Vukovara ide u studentski dom na Jarunu
Hrvatska salezijanska provincija javno je zahvalila Marku Perkoviću Thompsonu na donaciji dijela prihoda s koncerta u Vukovaru za Studentski dom sv. Josipa. Dom je na pola puta: krov, izolacije, menza, knjižnica.

Dok ljevica broji „probleme“ oko Thompsona, salezijanci broje krovove i krevete. Hrvatska salezijanska provincija zahvalila je Marku Perkoviću Thompsonu na donaciji dijela prihoda s koncerta u Vukovaru — novac ide u izgradnju Studentskog doma sv. Josipa na zagrebačkom Jarunu. Poruka je objavljena i na Facebooku, bez uvijanja: „Od srca zahvaljujemo.“
Ne stadium, nego dom za studente
Salezijanci ističu da je riječ o potpori projektu usmjerenom na studente, mlade ljude i budućnost Hrvatske. Više od stoljeća rade u duhu sv. Ivana Bosca: odgajati dobre kršćane i poštene građane. Jedna od konkretnih potreba jest studentski smještaj — posebno za mlade iz drugih krajeva Hrvatske i iz BiH koji u Zagrebu ne ulaze u državne domove.
2020. godine od Grada Zagreba kupili su napuštenu zgradu na Jarunu. Cilj nije bio „još jedan ured“, nego prostor u kojem će biti menza, javna učionica i knjižnica. Dom kao zajednica, ne kao spavaonica.
Na pola puta: brojke, ne slogan
Projekt je otprilike na polovici. Zgrada je očišćena od dotrajalih slojeva. Izvedene su izolacije podruma, terasa i balkona. Novi je krov. Konstrukcija je sanirana i ojačana. To su radovi koje se vidi i mjeri — za razliku od političkih predavanja o „podjelama“ koje Thompson navodno stvara svaki put kad napuni stadion i kad dio prihoda preusmjeri tamo gdje država kasni.
Vukovar daje, Zagreb prima
Simbolika nije slučajna. Koncert u Vukovaru — gradu koji je platio cijenu srpske agresije — financira krov nad glavom studentima u Zagrebu. To je hrvatski krug: pamćenje, rad, zajednica. Salezijanci ne traže od Thompsona da se „ispriča“ zbog pjesama. Traže i dobivaju pomoć za konkretan objekt.
Tko zapravo dijeli Hrvatsku
Isti krugovi koji Thompsonu dijele lekcije o „monopolu na domoljublje“ rijetko se pojave kad treba digati krov ili financirati dom. Preferiraju pressice i moralne ocjene. Narod vidi drugo: čovjek puni Vukovar, pa dio novca šalje studentima. Salezijanci kažu hvala. Mi također. Jer Hrvatska se ne gradi samo zakonima — gradi se i kad netko od svojih prihoda digne zid za tuđu djecu.
Što piše u zahvali — a što ne piše u napadima
Salezijanska zahvala nije „spin“. To je institucija Crkve koja radi s mladima i koja zna prepoznati konkretnu pomoć. U tekstu stoji da je Thompson prepoznao vrijednost projekta usmjerenog na studente. Nema uvjeta, nema političkih ulaznica, nema zahtjeva da se ode na pressicu i „osudi“ vlastiti repertoar. Ima krov, izolacija, sanirana konstrukcija.
U Zagrebu pod Možemo! i SDP-ovim saveznicima studentski smještaj ostaje kronični problem. Mladi iz Hercegovine, Like, Dalmacije, Slavonije dolaze i spavaju po skupim garsonijerama ili odustaju. Salezijanci kupuju napuštenu zgradu i pretvaraju je u dom s menzom i knjižnicom. Thompson šalje dio Vukovara. Tko u toj jednadžbi proizvodi „podjelu“, a tko proizvodi krevet?
Napadači Thompsona vole brojati zastave na stadionu. Manje vole brojati kvadrate studentskog doma. Manje vole reći hvala instituciji koja odgaja. Zato ovu vijest bilježimo naglas: domoljublje koje gradi nije mržnja. Mržnja je kad netko godinama pljuje čovjeka koji puni Vukovar i puni blagajnu za studente, a sam ne digne ni ciglu.
Izvor: narod.hr
Komentari
Mešić: „Posljedice suše netko će platiti“ — ili seljak, ili vaša košarica (ili oboje)
11. rujna 1991.: Mladićev korpus ulazi u Dalmaciju — spaljena sela, unakažene krave
Pariz sprema tjeralicu za Štuku: ako Beograd nije čuo Zagreb, čut će Francusku
+26.000 „stanovnika“: radna imigracija puni obalu — udio djece pada
