„Htio sam ubiti učenike“: profesor držao napadača, spremačica krvavila — Tomašević ne vidi propust

Profesor Mario Božurić: napadač mu je rekao da je htio ubiti učenike — „Jednog sam izbo, u zahodu je.“ Spremačica izbodena dok je razdvajala. Habijan najavljuje rad na dobnom ograničenju mreža. Tomašević (Možemo!) ujutro: „Ne vidimo propust.“

U petak ujutro u Elektrotehničkoj školi u Konavoskoj ulici na Voltinom učenik prvog razreda nožem je ozlijedio vršnjaka i 59-godišnju spremačicu. Napadač je, prema neslužbenim navodima, nosio fantomku. Oboje ozlijeđenih operirani su i stabilni. Policija drži napadača pod nadzorom.

To više nije samo „incident“. To je trenutak u kojem se vidi tko u Zagrebu upravlja sigurnošću djece — i tko u prvim satima traži alibi umjesto odgovornosti.

Božurić: „Htio je ubiti učenike“

Profesor računalne grupe predmeta Mario Božurić za Telegram je rekonstruirao minute nakon napada. Parkirao je auto, ušao u školu i vidio djecu kako trče van: „Bježite, netko bode nožem!“ Na hodniku je zatekao dvojicu na podu — kolega iz strojarsko-tehničke škole već je bio bacio napadača i skinuo mu nož. Božurić mu je pomogao držati učenika.

„Okrenuo sam se i vidio spremačicu. Bila je izbodena. U to mi dijete, napadač, kaže da je htio ubiti učenike… ‘Jednog sam izbo, u zahodu je’.“ Profesor je pronašao ranjenog učenika u zahodu — pri svijesti, ali teško je govorio i disao. Učenik je zbrinut u KBC-u Zagreb zbog dubljih ubodnih rana; spremačica u KBC-u Sestre milosrdnice zbog više rana.

Neslužbeno: napadu je prethodila jučerašnja svađa i prijetnja „čuvaj me se“. Ako je prijetnja jučer bila javna u školskom krugu, pitanje nije samo kaznenopravno — pitanje je je li itko reagirao dok je još bilo vrijeme.

Habijan: mreže, dobna granica, Zakon o digitalnom dobu

Ministar pravosuđa Damir Habijan izrazio je žaljenje i poručio da se vršnjačko nasilje mora gledati kao društveni problem, ne samo kao predmet kaznene prijave na kraju. „Nove tehnologije i društvene mreže… pridonijele su porastu vršnjačkog nasilja.“ Hrvatska ima dobnu granicu kaznene odgovornosti od 14 godina — među rigoroznijima u EU — ali Habijan najavljuje da Ministarstvo radi na dobnom ograničenju pristupa mrežama i na Zakonu o zaštiti djece u digitalnom dobu.

To je smjer koji ima smisla: snimka nasilja traje zauvijek. Tko god sada viče samo o „represiji“, neka prvo objasni zašto je 15-godišnjak s fantomkom i nožem ušao u školu u glavnom gradu.

Tomašević: „Ne vidimo propust“

Gradonačelnik iz Možemo! već ujutro poručuje da — zasad — ne vidi propust. U gradu u kojem se desetljećima priča o „sigurnosnim protokolima“, a na ulazu škole, kako navode učenici, često stoji starija osoba bez realne moći zaustaviti maskiranog napadača, ta rečenica zvuči kao politički refleks, ne kao uvid.

Narodni Reporteri ne traže linč. Traže odgovornost: tko procjenjuje rizik, tko prima dojave o prijetnjama, tko odlučuje o fizičkoj zaštiti, i zašto je prva poruka vlasti bila obrana vlastitog imidža. Spremačica je stala pred nož. Gradonačelnik je stao pred mikrofon.

Što dalje

Policijska istraga mora utvrditi motiv i lanac događaja. Škola i Grad moraju objaviti konkretne mjere — ne floskule. Roditelji imaju pravo znati je li prijetnja od jučer bila zabilježena. A Zagreb mora prestati pretvarati svaku tragediju u PR vježbu za Možemo!

Djeca idu u školu učiti, ne preživljavati. Tko to ne razumije, ne upravlja gradom — upravlja izgovorima.

Izvori: Jutarnji / Telegram, narod.hr / Habijan, Index