Trešnjevka: štakor izašao kroz WC školjku, Zagrepčanka se skamenila zbog djece

ZAGREB – Zagrepčanka Martina u srijedu rano ujutro, oko 6.30, u kući na Trešnjevki otkrila je štakora koji je, kako je kasnije povezala, u dom ušao kroz WC školjku. Ispričala je za Dnevnik.hr / Dnevno.hr da je spuštajući se s kata primijetila vodu na dasci školjke, a ubrzo je pas počeo lajati. Suprug je izveo psa, a zatim su ugledali štakora kako se skriva ispod kauča. Prizor ju je, kaže, potpuno paralizirao zbog straha od bolesti i zbog male djece u kući.

Obitelj je otvorila ulazna vrata i pokušala ostati mirna kako bi glodavac sam pronašao izlaz. Štakor je naposljetku pobjegao. Tek kasnije spojili su vodu na školjci s ulaskom životinje. „Spoznaja da je izašao kroz WC školjku dodatno nas je užasnula. Sada stalno provjeravam jesu li daske spuštene“, rekla je Martina. Na lakšu dasku stavili su težak predmet. Mir, kaže, više nemaju.

Trešnjevka, Remiza i Črnomerec

Martina nije doživjela izolirani horor film. Kaže da ove godine češće viđa miševe i žohare, a štakore posebno kod Remize i korita potoka Črnomerec. Ondje je, tvrdi, znala vidjeti žive štakore, a prije nekoliko dana i jednog mrtvog koji je ležao dva dana. „Imam dojam da je problem sve veći i da je dosta toga u kvartu zapušteno“, poručila je. To je rečenica koja boli jer dolazi s terena, a ne iz press službe.

Trešnjevka nije periferija bez infrastrukture. To je gusto naseljen dio Zagreba, s potokom, zelenim pojasevima i komunalnim odgovornostima koje padaju na Grad. Kad građanka javno kaže da vidi uginulog štakora dva dana na istom mjestu, pitanje više nije „je li se dogodilo“. Pitanje je tko čisti, tko deratizira i zašto se kvarovi i zapuštenost pretvaraju u javnozdravstveni rizik u vlastitom WC-u.

Sesvete i isti obrazac

Ana Marija iz Sesveta doživjela je sličnu situaciju 30. kolovoza: usred dana štakor ju je gledao s druge strane vrata na terasi. Dva kvarta, isti motiv. Kad se takve priče nižu, više nije riječ o anegdoti za društvene mreže. Riječ je o signalu da kontrola glodavaca u dijelovima Zagreba ne drži korak s realnošću na terenu.

Štakori nisu samo „gadost“. Prenose bolesti, kontaminiraju prostor, ulaze u instalacije i plaše djecu. Ulazak kroz kanalizaciju i WC školjku posebno je uznemirujući jer ruši osjećaj da je dom hermetički odvojen od gradskog podzemlja. U modernom europskom gradu to ne smije biti norma o kojoj se priča uz kavu, nego problem koji komunalne službe rješavaju mjerljivo i vidljivo.

Možemo Zagreb i komunalna stvarnost

Gradom upravlja Možemo. Dok se u javnosti često priča o zelenim strategijama, biciklističkim stazama i kulturnim projektima, građani na Trešnjevki pričaju o mrtvom štakoru kod Remize i vodi na dasci školjke. Soft jab nije potreban: dovoljna je usporedba prioriteta. Ako komunalni red i deratizacija ne stignu prije nego što glodavac izađe iz WC-a, onda strategije ostaju plakati.

Zapuštenost korita, spor odvoz uginulih životinja i dojam da „ih ove godine ima više“ nisu napad na ideologiju. To je test osnovne gradske funkcije. Zagreb mora pokazati raspored deratizacije, broj intervencija, rokove čišćenja i odgovorne službe. Bez toga ostaje dojam da se kvarovi u kvartovima rješavaju tek kad postanu viralni.

Što građani mogu, a što Grad mora

Martina je napravila što je mogla: spuštene daske, teški predmet, otvorena vrata, mirnoća. To je obrana obitelji, ne politika. Politika je na strani Grada: redovita deratizacija, brzo uklanjanje uginulih životinja, održavanje potoka Črnomerca, kontrola kanalizacijskih priključaka i jasna linija prijave za građane.

Priča sa Trešnjevke zato nije samo crna kronika iz susjedstva. To je ogledalo komunalnog stanja Zagreba u kojem se štakor iz školjke pretvara u pitanje povjerenja. Građani plaćaju komunalne račune. Zauzvrat očekuju da im u kuću ne ulazi divljač iz cijevi. Izvor: Dnevno.hr / Dnevnik.hr, iskazi Martine s Trešnjevke i Ane Marije iz Sesveta, 17. rujna 2026.