Vodomjeri pred sudom: Što je utvrđeno o zagrebačkoj nabavi, a što ostaje otvoreno

Nabava opreme za daljinsko očitavanje zagrebačkih vodomjera dobila je novi pravni epilog. Visoki upravni sud 16. rujna 2026. odbio je tužbeni zahtjev IKOM-a protiv odluke Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave. Na snazi je ostalo poništenje odluke o odabiru u postupku koji je Grad Zagreb vodio za Vodoopskrbu i odvodnju. To je konkretan nalaz o zakonitosti nabave, a ne kaznena presuda bivšem direktoru ili gradonačelniku.

Slučaj je u javnost snažnije ušao u svibnju, kada je Marko Blažević podnio ostavku na mjesto direktora ViO-a nakon obavijesti o izvidima istražnih tijela. Ali ostavka, izvidi i upravni spor tri su različite stvari. Za razumijevanje predmeta potrebno ih je razdvojiti, pogledati što su nadležna tijela doista utvrdila i objasniti zbog čega je naizgled tehnički posao važan za svakoga tko plaća račun za vodu.

Što je Zagreb pokušavao nabaviti

Predmet postupka bili su uređaji i oprema za daljinsko očitavanje vodomjera s ugradnjom. Grad je djelovao kao središnje tijelo za nabavu u ime i za račun ViO-a. Poziv je objavljen 28. veljače 2025., a namjera je bila sklopiti okvirni sporazum s jednim ponuditeljem na četiri godine. Prema dokumentaciji DKOM-a, pristigle su četiri ponude, dvije su ocijenjene valjanima, a odabrana je ponuda IKOM-a.

A1 Hrvatska osporio je odbijanje svoje ponude i žalio se na odluku o odabiru. DKOM je poništio tu odluku i naložio Gradu naknadu troškova žalbenog postupka od 66.360 eura. Rješenje nosi datum 17. ožujka 2026., dok je na mrežnoj stranici Komisije njegova javna objava evidentirana 23. lipnja. Razlikovanje datuma odluke i datuma objave važno je za točnu kronologiju.

U javnom izvještavanju postupak se opisivao kao nabava vrijedna oko 40 milijuna eura. Ta brojka govori o razmjeru planiranoga posla, ali ne predstavlja dokaz da je toliko novca izgubljeno ili nezakonito isplaćeno. Nabavna vrijednost, eventualno sklopljeni ugovor, izvršene isplate i utvrđena šteta moraju se provjeravati odvojeno. Odluka koja je poništena ne može se sama po sebi pretvoriti u račun već nastaloga gubitka.

Za javnost je korisno i razumjeti izraz okvirni sporazum. On uređuje uvjete buduće nabave tijekom određenog razdoblja. Ne znači da su sve količine već ugrađene niti da je objavljena vrijednost odmah isplaćena. Zato je uz svaku takvu nabavu potrebno gledati daljnje ugovore, rokove i provedbu, a ne samo naslov s ukupnim iznosom.

Sud je odlučivao o nabavi, ne o kaznenoj krivnji

U predmetu Us II-151/2026-8 tužitelj je bio IKOM, a Grad Zagreb i A1 sudjelovali su kao zainteresirane osobe. Sud je prihvatio ocjenu da su utvrđene nepravilnosti opravdavale poništenje odluke o odabiru. Među pitanjima su bili dokumentiranje testiranja, jednak tretman ponuditelja i mogućnost provjere rezultata. U presudi se navodi i manjkavost zapisnika te nejasna primjena rezultata jednog uređaja na više uređaja različitih serijskih brojeva.

Sud je objasnio da se nakon poništenja odluke predmet vraća naručitelju, koji može ponovno provesti pregled i ocjenu ponuda te donijeti novu odluku. To znači da nije dovoljno precizno reći da je sud poništio cjelokupni natječaj ili izabrao A1. Poništena je odluka o odabiru. Odluku o daljnjem postupanju donosi naručitelj u zakonskom okviru, uz mogućnost pravnih lijekova.

Iz takve presude proizlazi odgovornost da se postupak popravi. Ne proizlazi da je pojedina osoba primila mito, ostvarila nezakonitu korist ili počinila kazneno djelo. Za te tvrdnje potreban je kazneni postupak i dokazivanje upravo tih radnji. Ozbiljan pregled mora moći jasno opisati nepravilnu nabavu, a da pritom ne preskoči faze potrebne za utvrđivanje osobne krivnje.

Ta razlika nije izbjegavanje odgovornosti. Ona omogućuje da se prema svakoj vrsti odgovornosti postavi pravo pitanje. Za nabavu je pitanje jesu li ponude ocijenjene pravilno. Za upravljanje je pitanje kako je postupak organiziran i nadziran. Za kazneni predmet pitanje je postoji li zakonom propisano djelo i tko ga je počinio. Jedan odgovor ne zamjenjuje preostala dva.

Što je službeno potvrđeno o ostavci

Uprava Zagrebačkog holdinga 26. svibnja 2026. objavila je da je zaprimila neopozivu ostavku Marka Blaževića nakon službene obavijesti o provođenju izvida u ViO-u. Najavila je da će do izbora novog direktora na javnom natječaju upravljanje preuzeti zamjenica Janja Mihalić. To je službena potvrda tadašnje upravljačke promjene. Nije dokaz da je Blažević priznao kazneno djelo.

Gradonačelnik Tomislav Tomašević tada je rekao da je ostavka podnesena upravi Holdinga, koja bira direktora. Ocijenio je povlačenje ispravnim kako tvrtka ne bi bila opterećena uoči velikog infrastrukturnog projekta. Medijski izvještaji povezivali su izvide sa sumnjama u pogodovanje pri nabavi. Te sumnje treba opisivati kao sumnje istražitelja, a ne kao pravomoćno utvrđenu osobnu krivnju.

Do ovog pregleda nije potvrđena kaznena presuda protiv Blaževića u ovom predmetu. Ni rujanska presuda Visokog upravnog suda ne može popuniti to mjesto: njezin je predmet pravna zaštita u javnoj nabavi. Ako istražna tijela objave novu odluku, članak treba dopuniti njezinim točnim sadržajem. Najava da bi se nešto moglo dogoditi nije ista informacija kao potvrda da se dogodilo.

Zašto zapisnik o testiranju odlučuje o velikom poslu

Oprema za očitavanje mora raditi u stvarnim uvjetima sustava u koji se ugrađuje. Zato je provjera uzorka važna. Ali test nije uvjerljiv samo zato što ga provodi tehnička služba. Treba postojati zapis koji omogućuje da druga stručna osoba razumije što je spojeno, koji je uređaj provjeren, pod kojim uvjetima i s kakvim rezultatom. Bez toga rezultat postaje tvrdnja koju je teško naknadno provjeriti.

Za kupca to znači da unaprijed treba znati koje karakteristike provjerava. Za ponuditelja znači da ne smije biti odbijen zbog zahtjeva koji nije jasno postavljen. Za tijelo koje rješava žalbu znači da mora imati dokumente na temelju kojih može ocijeniti je li odluka zakonita. Što je nabava skuplja i tehnički složenija, to je uredan trag provjere važniji.

Jednak tretman ne zahtijeva da dva tehnički različita uređaja budu ispitana na potpuno isti fizički način. Zahtijeva da se razlike mogu objasniti i da se tražena funkcija provjerava usporedivo. Primjerice, zapis bi trebao objasniti kako je izazvan prekid komunikacije i što je oprema nakon toga prijavila. To je opći zahtjev provjerljivosti, a ne tvrdnja da je svaki drukčiji test sam po sebi nezakonit.

Iz takvoga pristupa proizlazi i praktična korist za naručitelja. Uredan zapis štiti valjanu odluku od neosnovane žalbe, a istodobno pokazuje kada je odluku potrebno promijeniti. Neuredna dokumentacija povećava rizik ponavljanja postupka, troškova i odgode, čak i ako netko vjeruje da je tehnički izabrao dobro rješenje. Javni novac traži odluku koja se može i dokazati.

Ni najniža cijena ne rješava svako pitanje

Zakon o javnoj nabavi traži jednak tretman, zabranu diskriminacije, transparentnost i svrhovito trošenje javnih sredstava. Naručitelj smije tražiti opremu koja odgovara potrebama njegova sustava. Ne smije, međutim, postaviti ili primjenjivati pravila tako da određenom ponuditelju neopravdano daje prednost. Ti zahtjevi postoje upravo zato što javna nabava istodobno bira tehničko rješenje i raspolaže tuđim novcem.

Građanima nije dovoljno objasniti da je odabrano rješenje bolje bez pokazivanja kriterija. Nije dovoljno ni proglasiti svaku jeftiniju ponudu automatski najboljom. Ponuda koja ne zadovoljava opravdane zahtjeve može biti neprihvatljiva bez obzira na cijenu. Ali razlozi odbijanja trebaju biti jasni, dokazivi i jednako primijenjeni. Tek tada usporedba cijena dobiva smisao.

Pri kupnji dugotrajnog sustava vrijedi gledati i troškove nakon prve ugradnje. Tko će zamijeniti uređaj koji otkaže? Koliko je dostupna podrška? Kako se prenose podaci ako se promijeni izvođač? Koliki je vijek baterije u stvarnim uvjetima rada? To su pitanja koja bi kvalitetna dokumentacija trebala obraditi. Ne navodimo ih kao već utvrđene propuste ove nabave, nego kao mjerila za njezinu buduću ocjenu.

Što daljinsko očitavanje znači za kućanstvo

ViO u uputama korisnicima objašnjava da se potrošnja utvrđuje očitanjem vodomjera i obračunava u kubičnim metrima. U mjesecima bez očitanja ili kada vodomjer nije dostupan, račun se može temeljiti na sistemskoj procjeni. Za korisnika je zato važno znati je li iznos na računu nastao iz stvarnog očitanja ili iz procijenjene potrošnje.

Daljinsko očitavanje može smanjiti potrebu za fizičkim pristupom brojilu. Njegova vrijednost za korisnika ipak ovisi o tome prenosi li sustav pouzdano podatke, jesu li brojilo i korisnički račun ispravno povezani te postoji li postupak za provjeru pogreške. Digitalan zapis nije sam po sebi jamstvo točnosti; mora odgovarati stvarnom brojilu i razdoblju za koje se potrošnja obračunava.

U stambenim zgradama treba razlikovati očitanje glavnog vodomjera od raspodjele potrošnje među stanovima. Prema ViO-ovoj odluci o cijeni vodnih usluga, ondje gdje postoji samo glavni vodomjer potrošnja se raspoređuje prema broju prijavljenih osoba kod korisnika. Sama mogućnost daljinskog očitavanja glavnog brojila ne znači da je svaki stan dobio zasebno mjerenje potrošnje.

To je razlika koju bi informacija o modernizaciji trebala jasno objasniti. Stanar treba znati što se ugrađuje u njegovoj zgradi, na kojem mjernom mjestu i hoće li se mijenjati samo način prijenosa očitanja ili i obračun za stan. Ako se te stvari pomiješaju, velika nabava može stvoriti očekivanje koje određena ugradnja ne ispunjava.

Brojilo i komunikacijska oprema nisu ista provjera

Državni zavod za mjeriteljstvo objašnjava da zakonita mjerila imaju propisana ovjerna razdoblja i da se njihova valjanost može provjeravati prema ovjernim oznakama. Uređaj koji šalje podatak i mjerilo koje utvrđuje količinu vode imaju povezane, ali različite funkcije. Pouzdan prijenos ne može zamijeniti valjano mjerenje, kao što valjano brojilo ne jamči da će komunikacijski dio uvijek prenijeti očitanje.

Za javnu tvrtku to znači da održavanje novog sustava treba obuhvatiti oba dijela. Mora se znati kada je uređaj zadnji put poslao podatak, što se događa pri izostanku komunikacije i kako se provjerava očitanje prije obračuna. Korisniku bi trebalo biti razumljivo kome prijavljuje neslaganje i što će tvrtka u provjeri učiniti. Modernizacija ima smisla kada se ti koraci pojednostave.

Velika obnova mreže ostaje zaseban projekt

ViO tijekom 2026. objavljuje i pripremu poslova povezanih s Projektom Zagreb. U ožujku je provedena analiza tržišta za uslugu upravljanja projektom, a na mrežnim stranicama tvrtke nalaze se planirane investicije po gradskim četvrtima. Primjer je kolektor II. paralela i povezani zahvati u Novom Zagrebu, za koje tvrtka navodi ishođenu građevinsku dozvolu i planiranu realizaciju u okviru projekta.

Obnova cjevovoda, gradnja kanalizacije i sustav očitavanja služe istom širem vodnom sustavu, ali ne rješavaju isti problem. Novo očitanje ne obnavlja dotrajalu cijev. Novi kolektor ne određuje sam način raspodjele računa u zgradi. Zato je za ocjenu rezultata potrebno odvojeno pratiti rokove i koristi svake investicije, umjesto da se svi zahvati opisuju jednom velikom brojkom.

U objavljenom opisu zahvata II. paralela ViO objašnjava plan povezivanja dijela naselja sa zagrebačkim uređajem za pročišćavanje i rasterećenje odvodnje u Novom Zagrebu. To je opis svrhe planirane infrastrukture, a ne potvrda da su radovi dovršeni. U ovom pregledu planirane investicije služe kao kontekst važnosti upravljanja tvrtkom, bez pripisivanja nabavi vodomjera rokova koji joj ne pripadaju.

Što bi sljedeće informacije trebale razjasniti

Poslije odluke suda najvažnije je znati kako je naručitelj postupio: je li proveo novi pregled ponuda, kakva je odluka donesena i kako je uklonio utvrđene nedostatke. U ovom pregledu nema potvrde o završetku tih koraka. Zato se ne tvrdi ni da je posao dodijeljen drugoj tvrtki ni da je daljinsko očitavanje u cijelom gradu već uspostavljeno.

Odvojeno treba pratiti službene objave istražnih tijela. Pravna odluka o nabavi ne smije se koristiti za stvaranje unaprijed dovršenog kaznenog zaključka. Istodobno, postojanje izvida nije razlog da se prestane pitati o postupku javne nabave, njegovim troškovima i daljnjoj provedbi. Grad i tvrtka mogu objašnjavati poslovne korake uz poštovanje ograničenja koja vrijede za nejavne dijelove postupka.

Pri ugradnji vrijedi pratiti i primopredaju. Broj isporučenih uređaja sam po sebi ne govori koliko ih uspješno šalje podatke. Korisna potvrda provedbe trebala bi razlikovati dostavljenu opremu, ugrađenu opremu i uređaje čija je komunikacija provjerena. Tada bi se moglo vidjeti je li pojedina faza stvarno završena i na kojim mjernim mjestima još treba intervenirati, bez oslanjanja samo na izvođačev zbirni račun.

Sustav bi trebao imati i razumljiv način rada kada podatak izostane. Ako se očitanje ne primi, korisnik treba znati hoće li račun biti procijenjen, kada će se provesti provjera i kako će eventualna razlika biti ispravljena. Ta informacija ne zahtijeva otkrivanje osjetljivih tehničkih detalja. Ona povezuje nabavu s uslugom zbog koje se oprema kupuje i omogućuje da se rezultat procjenjuje iz položaja onoga tko uslugu plaća.

Za građane je konačno mjerilo jednostavno: zakonito kupljen sustav koji pouzdano očitava potrošnju i omogućuje razumljiv račun. Sljedeći odgovor treba biti vidljiv u uredno provedenoj nabavi i stvarnom radu sustava. Ostavka je promijenila upravljački položaj; provjerljiva odluka i pouzdana usluga pokazat će što je promijenjeno za korisnika.