Hipodrom nakon presuda: Kako se vraća novac i što ostaje pitanje za gradski nadzor

Afera Hipodrom više nije samo priča o sumnjama i međusobnim političkim optužbama. Bivši ravnatelj gradske ustanove Upravljanje sportskim objektima Kosta Kostanjević priznao je krivnju i u svibnju 2026. osuđen je na dvije godine i pet mjeseci zatvora. Određena mu je i novčana kazna od 40.000 eura te povrat 450.000 eura nezakonito stečene koristi. Za Zagreb je, međutim, ostalo još jedno vrlo praktično pitanje: kako vratiti novac ustanovi iz koje je isplaćen i kako spriječiti da se isti način trošenja ponovi.

Odgovor zahtijeva više od konferencije za novinare. Treba pratiti sudske odluke, zahtjeve za naknadu štete, blokiranu imovinu i stvarno naplaćene iznose. Ti se koraci često prepričavaju kao da znače isto, premda između podnesene tužbe i novca na računu može proći mnogo vremena. Zato je važno pogledati cijeli tijek slučaja, uključujući postupke koje je ustanova pokrenula nakon presuda.

Računi za zaštitu koji su postali kazneni predmet

USKOK je 1. prosinca 2025. podigao optužnicu protiv petero osoba i jednog trgovačkog društva. U središtu optužnice bila je naplata usluga zaštite na Zagrebačkom hipodromu. Prema opisu tužiteljstva, na temelju računa s neistinitim brojem radnih sati iz ustanove je isplaćeno ukupno 1.800.135,45 eura. Od toga je za trgovačko društvo pribavljena korist od 1.350.135,45 eura, a za tadašnjeg ravnatelja 450.000 eura.

Optužnica je opisivala račune za poslove deložacije koji nisu bili predviđeni provedenom nabavom i evidencije u kojima su navedeni sati koji nisu stvarno odrađeni. Tužiteljstvo je ravnatelju stavljalo na teret da je nalagao plaćanje i osigurao izostanak kontrole izvršenih usluga. Taj opis objašnjava zašto je pitanje kontrole računa ostalo središnja tema i nakon što je individualna odgovornost dijela optuženih dobila sudski epilog.

Kod ovakve usluge javna ustanova ne kupuje predmet koji se može prebrojiti u skladištu. Kupuje rad ljudi tijekom određenog vremena. Zato su evidencija dolazaka, raspored, potvrda izvršene usluge i ugovorena cijena njezin glavni trag. Broj napisan na računu treba povezati s poslom koji je naručen i stvarno obavljen. Ako se taj lanac prekine, računovodstveno uredan dokument može pokriti sasvim neurednu isplatu.

To je razlog zbog kojega raspravu o Hipodromu nije dovoljno svesti na pitanje tko je koga imenovao. Imenovanje je važno za političku i upravljačku odgovornost, ali za razumijevanje gubitka novca treba znati tko je naručivao uslugu, tko ju je potvrđivao, tko je odobravao isplatu i što se događalo kada dokumentacija nije odgovarala stvarnom radu.

Priznanja i presude nisu samo promjena medijskog naslova

Domagoj i Slavko Galić priznali su krivnju i sklopili sporazume s USKOK-om početkom travnja 2026. Prema objavljenim izvještajima o sudskim odlukama, Domagoj Galić dobio je dvije godine zatvora, a Slavko Galić godinu i četiri mjeseca, uz novčane kazne. U postupku je osuđeno i društvo Eurolex. Kostanjevićevo priznanje i svibanjska presuda uslijedili su poslije tih odluka.

Priznanje znači da se o odgovornosti osobe koja je osuđena više ne piše kao o nedokazanoj medijskoj pretpostavci. Ali presuda toj osobi ne prenosi kaznenu krivnju na svakoga tko je radio u istoj ustanovi ili u gradskoj upravi. Za svakog sudionika potrebno je gledati što mu je stavljeno na teret i kakva je odluka donesena upravo u njegovu slučaju.

U svibanjskim izvještajima Goran Đulić, bivši predsjednik Upravnog vijeća ustanove, ostao je osoba koja je odbacivala optužbe. Ne treba njegov položaj u postupku opisivati kao da je priznao ono što su priznali drugi. Jednako tako, političke ocjene oporbenih zastupnika o odgovornosti gradonačelnika nisu sudsko utvrđenje njegove kaznene krivnje. Ta razlika ne umanjuje ozbiljnost slučaja; ona čuva točnost.

Za gradsku vlast presude ipak mijenjaju prostor rasprave. Više nije dovoljno odgovoriti da treba pričekati ishod kaznenog postupka za radnje o kojima je odluka već donesena. Može se legitimno tražiti objašnjenje kako je nadzor funkcionirao, je li netko upozoravao na problem i koje su mjere promijenjene nakon njegova otkrivanja. To su pitanja o upravljanju javnim sustavom.

Novac je bio blokiran već tijekom istrage

USKOK je još 2. svibnja 2025. objavio da je Županijski sud u Zagrebu, na njegov prijedlog, odredio privremene mjere kojima je blokirana imovina ukupne vrijednosti 1.273.027,18 eura. Mjere su obuhvatile nekretnine i vozila vrijedna 937.561,36 eura te novčana sredstva na računima u iznosu od 335.465,82 eura. Cilj je bio spriječiti raspolaganje imovinom i osigurati njezino kasnije oduzimanje.

Blokada imovine važna je zato što kazneni postupak traje, a nekretnina, vozilo ili novac u međuvremenu mogu promijeniti vlasnika. Ipak, vrijednost osigurane imovine nije izvještaj o naplati. Ne znači da je ustanova isti iznos dobila na račun. Procijenjena vrijednost stvari, dostupna gotovina, pravna mogućnost oduzimanja i konačno namirenje četiri su odvojena podatka.

Ta razlika posebno je važna kada se u javnosti pojavljuje više velikih brojki. Jedan iznos opisuje štetu ili nezakonitu korist, drugi novac koji je privremeno zaplijenjen, treći vrijednost nekretnina, a četvrti novčanu kaznu. Njihovo zbrajanje bez provjere može stvoriti dojam da je vraćeno više nego što jest ili da je svaki zaplijenjeni euro već pripao oštećenoj ustanovi.

Što je ustanova poduzela za povrat

Ravnatelj Boris Dujmić u svibnju je rekao da je USO 18. svibnja podnio imovinskopravni zahtjev protiv Eurolex Zaštite i bivšeg ravnatelja. U srpanjskom izvješću Gradskoj skupštini opisao je i parnične postupke te mjere osiguranja. Izvješće je uslijedilo nakon skupštinskog zaključka od 28. svibnja, kojim su zatražene informacije o aktivnostima za naknadu štete.

Prema tom srpanjskom izvješću, zatražena je doznaka 260.352 eura zaplijenjenih s računa Eurolexa i sredstava od eventualne prodaje pet oduzetih vozila. Pokrenuta je parnica, a sud je 6. srpnja odredio privremenu mjeru prema Slavku Galiću, uključujući zabranu otuđenja ili daljnjeg opterećenja nekretnine te blokadu računa. Za Kostanjevića je zatražena presuda i najavljen odgovarajući postupak naplate nakon njezina primitka.

Iz ovoga proizlazi važna promjena u odnosu na ranije rasprave: ne može se danas jednostavno napisati da ustanova nije poduzela ništa za povrat novca. Objavljeni su konkretni koraci. Istodobno, izvješće o pokrenutim postupcima ne dokazuje da je cjelokupna šteta nadoknađena. Za takvu tvrdnju potreban je podatak o izvršenim uplatama i preostalom potraživanju.

Najkorisniji nastavak izvještavanja bio bi periodičan prikaz koliko je ustanova zatražila, koliko je naplatila i koliko još potražuje. Bez osobnih podataka koji nisu važni za javni interes, takav pregled mogao bi pokazati status svakog postupka i datum posljednje radnje. Građani bi tada mogli razlikovati napredak u naplati od ponavljanja najave da će se novac vratiti.

Kazna i naknada štete imaju različitu svrhu

Novčana kazna od 40.000 eura nije zamjena za povrat Kostanjevićeve nezakonito stečene koristi. Kazna je dio sankcije, dok povrat i naknada štete odgovaraju na pitanje što se događa s novcem koji je izvučen. U medijskom naslovu oba se iznosa mogu pojaviti jedan pokraj drugoga, ali za oštećenu ustanovu njihov pravni i financijski učinak nije jednak.

Ni javno obećanje povrata nije dovoljno precizno bez podatka kome se novac vraća. U ovom predmetu treba pratiti položaj USO-a kao oštećene ustanove, odluke kaznenog suda i odvojene postupke naplate. Izraz da se novac vraća Gradu može biti razumljiv u svakodnevnom govoru, ali uredno financijsko izvješće mora pokazati račun i ustanovu u kojoj je naplata evidentirana.

To nisu sitničave razlike namijenjene samo pravnicima. Ako građani čuju da je netko osuđen na zatvor i povrat novca, prirodno očekuju da je javni gubitak time riješen. Stvarni problem može ostati ako dužnik nema dostupnu imovinu, ako je za raspolaganje njome potrebna dodatna odluka ili ako se naplata vodi u drugom postupku. Zato kazneni epilog treba pratiti i financijskim epilogom.

Odgovornost ustanove ne završava na ravnatelju

Zakon o ustanovama razlikuje upravljanje ustanovom i vođenje njezina poslovanja. Upravno vijeće donosi programe, nadzire njihovo izvršavanje i odlučuje o financijskom planu i godišnjem obračunu. Ravnatelj organizira i vodi rad, zastupa ustanovu te odgovara za zakonitost njezina rada. Konkretne ovlasti pobliže uređuju akt o osnivanju i statut. Taj raspored pokazuje zašto nadzor ima više razina.

Vijeće ne mora odobravati svaki pojedinačni račun da bi imalo odgovornost pratiti poslovanje. Ravnatelj ne mora osobno voditi svaku evidenciju da bi morao osigurati uredan postupak plaćanja. Računovodstvo ne može preuzeti ulogu suda, ali dokumentaciju treba moći provjeriti prije isplate. Dobar nadzor povezuje te uloge tako da sumnjivo odstupanje ne ostane nečiji privatni problem.

U takvom sustavu posebno mjesto imaju promjene u opsegu usluge. Ako se od redovite zaštite objekta prelazi na dodatne poslove, trebalo bi biti jasno tko je promjenu odobrio, kojim dokumentom, u kojem iznosu i na temelju koje potrebe. Naknadno objašnjenje da je situacija bila složena ne zamjenjuje trag o tome što je ustanova naručila i što je dobila.

Pregled unutarnjih kontrola zato treba završiti konkretnim odgovorima. Je li uvedena dodatna potvrda izvršenja usluge? Uspoređuju li se sati s ugovorenim opsegom? Tko provjerava veća odstupanja? Postoji li jasan postupak kada zaposlenik odbije potvrditi račun? Bez takvih odgovora promjena osobe na vrhu može ostaviti isti rizik u svakodnevnom radu.

Zaštita zaposlenika koji upozore na problem

Slučaj se tijekom 2025. proširio i na sumnje u postupanje prema zaposlenicima koji su dali iskaze. USKOK je u srpnju objavio da istražuje navodno degradiranje dvoje djelatnika, povezano s njihovim izjavama u kaznenom postupku. Opisivao je pritisak da budu raspoređeni na niže plaćena radna mjesta te pokušaj pogodovanja bivšem ravnatelju. To su navodi tužiteljstva koji se moraju povezivati s ishodom postupka za svaku osobu.

Širi problem koji ti navodi otvaraju vrlo je razumljiv: zaposlenik mora moći upozoriti na nepravilnost bez straha da će zbog toga izgubiti položaj ili plaću. Ako se o mogućim posljedicama govori tek kada počne istraga, institucionalna zaštita već kasni. Ustanova treba imati način zaprimanja upozorenja koji čuva dokumente i omogućuje da ih provjeri netko izvan izravnog lanca ljudi na koje se upozorenje odnosi.

To ne znači da svaku tvrdnju zaposlenika treba unaprijed proglasiti točnom. Znači da je treba provjeriti bez odmazde i bez pritiska da se sporni račun potpiše radi mira u kući. Na javnim poslovima lojalnost ustanovi podrazumijeva zaštitu njezina novca. Ne može se svesti na prihvaćanje svake odluke nadređenoga, osobito kada dokumenti i stvarno izvršenje ne odgovaraju jedno drugome.

Politička rasprava treba počivati na onome što je utvrđeno

Oporba je nakon Kostanjevićeva priznanja otvorila pitanje ranijih gradonačelnikovih izjava i njegova povjerenja u ravnatelja. Gradska vlast odgovorila je da Tomašević osuđuje izvlačenje novca, podržava kaznenu odgovornost onih za koje se ona utvrdi i traži korištenje pravnih sredstava za povrat. Te dvije pozicije dio su javne rasprave, ali ne mogu zamijeniti dokumentaciju o nadzoru i naplati.

Od gradonačelnika i osnivača opravdano je očekivati odgovor na pitanje kako je gradski sustav reagirao na upozorenja i što je promijenjeno. Za ocjenu toga nije potrebno pripisivati im kazneno djelo koje nije utvrđeno. Jednako tako, pozivanje na individualnu odgovornost ravnatelja ne može samo po sebi zatvoriti sva pitanja o učinkovitosti kontrola ustanove i njezinih upravljačkih tijela.

Za korisnike sportskih objekata ova je priča važna zato što je riječ o javnom novcu kojim se održavaju objekti i financira rad ustanove. Nije moguće bez posebne financijske analize tvrditi koji je pojedinačni rad ili program izgubljen zbog nezakonite isplate. Može se, međutim, jasno reći da svaki takav gubitak smanjuje sredstva kojima ustanova raspolaže i povećava važnost uredne naplate.

Jednako je važna preglednost izvještavanja prema Skupštini. U izvješću bi trebalo razlikovati datum podnošenja zahtjeva, datum odluke suda i datum provedene naplate. Ako se neki korak čeka, treba objasniti koji dokument nedostaje i tko ga treba dostaviti. Takav prikaz omogućuje zastupnicima da postave određeno pitanje, umjesto da rasprava svaki put počne od prvog uhićenja i završi istim stranačkim optužbama.

Usporedba različitih faza slučaja pokazuje i zašto je potrebno pažljivo koristiti stare izjave. Kritika iz travnja može opisivati tadašnji izostanak zahtjeva, ali nakon srpanjskog izvješća nije potpun opis stanja. Obratno, srpanjska najava naplate ne može se bez novog dokaza pretvoriti u listopadsku potvrdu da je novac vraćen. U ovom pregledu nema potvrde o konačnoj naplati cijelog iznosa, pa se takav završetak ne navodi.

Za gradsku ustanovu dokumenti iz kaznenog postupka mogu biti početak dodatne interne provjere. Treba sačuvati način na koji su računi prolazili kroz sustav, uključujući odgovore na primjedbe i promjene u ovlaštenjima. Iz toga se može vidjeti na kojem je mjestu postupak zakazao. Opća poruka da se korupcija ne tolerira dobiva stvarnu vrijednost kada je povezana s tom konkretnom promjenom, jasnim zaduženjem i provjerom njezina izvršenja.

Hipodrom danas traži dvije završne provjere. Prva je koliko je novca doista vraćeno, a druga jesu li kontrole promijenjene tako da prije isplate zaustave dokument koji ne odgovara izvršenom poslu. Presude su važan dio odgovora. Parnice i privremene mjere pokazuju da je povrat pokrenut. Konačan rezultat bit će vidljiv tek u naplaćenom novcu i pravilima koja se stvarno primjenjuju.