Od utorka skuplje: benzin 1,72 €, dizel 1,83 € — račun Zaljeva stiže na pumpu

Od idućeg utorka vozače na pumpi, neslužbeno, čekaju nove cifre: Eurosuper 95 na 1,72 eura (+5 centi), eurodizel na 1,83 (+4 centa), plavi dizel na 1,39 (+5 centi). Vlada u ponedjeljak na telefonskoj sjednici službeno odlučuje. Svjetske kotacije rastu. Bliski istok gori. Račun Zaljeva ne ostaje u Rijadu — stiže u Kutinu, Split i Varaždin.

Jutarnji i RTL Danas prenose neslužbene nove cijene koje bi trebale vrijediti od utorka. Napomena je važna: kotacije rastu i danas, pa bi još moglo poskupjeti — ovisno o tome hoće li i za koliko Vlada intervenirati. Država odnedavna uredbom regulira cijene goriva na sedam dana. To je alat za ublažavanje udara, ne magija koja briše ratove na naftnim putevima.

Brojke na pumpi

Eurosuper 95: 1,72 €/l — pet centi više. Eurodizel: 1,83 €/l — četiri centa više. Plavi dizel: 1,39 €/l — pet centi više. Za obitelj koja tjedno natoči spremnik, to nije „statistička greška“. Za prijevoznika, poljoprivrednika na plavom dizelu i malu firmu s kombijem, to je trošak koji se prelijeva u cijenu kruha, dostave i građevinskog materijala.

Prošloga tjedna Vlada je smanjila trošarine kako bi držala cijene na oko 1,67 / 1,79. Sad tržište opet gura gore. To nije dokaz da „nitko ništa ne radi“. To je dokaz da geopolitika jede fiskalne jastuke brže nego što se mogu puniti.

Zaljev, Houthiji i premija koju plaća Europa

Dok Ansarallah napreduje prema Crvenom moru, a Iran drži pritisak na Hormuz, cijena nafte nije samo Wall Street ticker. To je europski račun. Saudijska panika oko fronta, američko odbijanje novih udara, prijetnje energetskoj infrastrukturi — sve to ulazi u kotaciju. Hrvatska ne buši naftu u pustinjama Zaljeva. Hrvatska plaća premiju na pumpi.

Tko misli da je „bliskoistočni sukob daleko“, neka pogleda cijenu litre. Tko misli da je energetska sigurnost samo tema za Bruxelles, neka prođe noćnu smjenu taksista. Litra je politički dokument.

Država ublažava — geopolitika grize

Vlada će u ponedjeljak telefonski usvojiti uredbu. Intervencija trošarinama i tjednim kapanjem cijena ima smisla kao zaštita građana od naglih skokova. Kritika politike može ići na tempo, transparentnost i dugoročnu energetsku strategiju — ali nije pošteno pretvarati svaki skok kotacije u osobni obračun. Geopolitika Zaljeva nije saborski amandman. Ona je vanjski šok.

Istodobno, građani imaju pravo pitati: koliko dugo se može samo „ublaživati“ dok Europa nema ozbiljan odgovor na rizik Crvenog mora i Hormuza? Uvoz ovisnost nije sudbina — ali je rezultat desetljeća odluka. Dok se to ne mijenja, svaki novi front na naftnim putevima znači novih nekoliko centi na hrvatskoj pumpi.

Što vozač treba znati

Neslužbene brojke nisu još uredba. Službene stižu u ponedjeljak. Kotacije se još miču. Ali smjer je jasan: poskupljenje. Dizel koji vuče logistiku, benzin koji vuče obiteljski budžet, plavi dizel koji vuče polja — svi idu gore. U zemlji koja živi od cestovnog prometa, to nije „vijest za autosectu“. To je vijest za cijenu života.

Narodni Reporteri će pratiti službene brojke. Do tada poruka je jednostavna: ratovi i blokade na naftnim žilama Europe nisu daleki spektakl. Oni su 1,72 i 1,83 na displeju pumpe — i račun koji stiže bez obzira na to prati li netko Axios ili ne.

Inflacijski lanac od crpke do košarice

Poskupljenje goriva rijetko ostaje samo na crpki. Ulazi u cijenu dostave, u cijenu kruha, u cijenu građevinskog materijala, u cijenu taksija noću. Kad dizel ode na 1,83, logistika ne „proguta“ razliku iz ljubavi prema kupcu — prebije ju dalje. Zato ova vijest nije samo za vozače s benzinom u krvi. Ona je za svakoga tko plaća račun na blagajni.

Državna uredba na sedam dana daje predvidljivost. Ne daje imunitet na Hormuz i Crveno more. Dok Europa ovisi o morskim žilama energije, svaka eskalacija u Zaljevu ima hrvatski dodatak u centima. To treba reći jasno — bez pretvaranja da je riječ o domaćoj saborskoj svađi.

Izvor: Jutarnji list