12.000 m³ otpada pod budućom školom: Jastrebarsko darovalo parcelu — ispod je jezero iz 1968.

Nova osnovna škola za 560 učenika u Jastrebarskom trebala je biti priča o jednoj smjeni, sportskoj dvorani i prijavi na Nacionalni plan oporavka. Umjesto toga, bušilice su pronašle ono što se desetljećima gura pod tepih — ili, doslovno, pod zemlju: ilegalno zatrpano odlagalište otpada.

6000 kvadrata, 12.000 kubika

Stručnjaci koje je angažirala Zagrebačka županija procjenjuju da otpad leži na oko 6000 četvornih metara, ukupno oko 12.000 kubičnih metara. Dubine su od približno 0,7 do tri metra. Riječ je o parceli od gotovo 18.800 kvadrata koju je Grad Jastrebarsko 2022. darovao županiji baš za školu i dvoranu. Danas su tamo parkiralište i sajmište. Sutra je trebala biti učionica.

Jezero iz 1968. — i nasip koji nitko nije pitao

Problem je isplivao na geomehaničkim istraživanjima. Stare karte pokazuju: 1968. na tom mjestu bilo je jezero. Teren je kasnije nasut i poravnat. Tko je nasipao, čime i uz koje dozvole — pitanja koja sada moraju dobiti imena i datume, ne samo „procjene volumena“. Županija je već imala projekt i suglasnost ministarstva. EU novac je bio na vidiku. Otpad ispod asfalta nije bio u PowerPointu.

Škola nije smeće — ali tlo jest poruka

Hrvatska ovih tjedana živi aferu otpada u Lici, rasprave o spalionicama i optužbe tko je kome gura silose. Jastrebarsko je lokalni, konkretan dokaz istog obrasca: zemlja namijenjena djeci ispod sebe krije tuđi nered. Dok Možemo! i SDP u Zagrebu broje tuđe „mafije“ i drže lekcije o ekologiji, u susjednoj županiji djeca čekaju školu na nasutom otpadu. Prioriteti se mjere bušilicom.

Što dalje — i tko plaća

Sanacija 12.000 kubika nije fusnota u budžetu. Prije prvog betona treba inventura materijala, plan odvoza, nadzor i odgovornost za nasipavanje. Grad koji daruje parcelu i županija koja projektira školu moraju javnosti reći: je li netko znao za jezero i nasip, i zašto geomehanika nije bila prvi, a ne predzadnji korak. Roditelji ne šalju djecu u „privremeno parkiralište s tajnom“.

Za Narodne Reportere ovo nije samo urbanistički kvar. To je slika države u kojoj se škola najavljuje plaketom, a temelji se otkrivaju bušenjem. Dok se ne digne sav otpad — i imena — „moderna škola“ ostaje slogаn na kontaminiranom tlu.

Djeca, NPOO i rupa u zemlji

Županija je projekt spremala za Nacionalni plan oporavka i otpornosti. EU novac voli „završene papire“. Otpad voli tišinu. Geomehanika je napravila ono što politika često izbjegava: provjerila je tlo prije slogana. Sad kad je volumen poznat, pitanje nije samo „hoće li škola zakasniti“ — pitanje je hoće li netko odgovarati za nasipavanje jezera smećem.

U Zagrebu se vode ratovi oko digitalnog grada, spalionica i otpada. U Jastrebarskom je lekcija opipljivija: 560 učenika čeka jednu smjenu, a ispod parkirališta leži 12.000 kubika nečega što ne pripada školskom dvorištu. Ako lokalna vlast i županija ovo riješe transparentno — inventura, odvoz, trošak, krivnja — bit će to rijedak primjer. Ako se zamete u „daljnjim analizama“, bit će još jedna hrvatska rupa: doslovna i politička.

Roditelji ne trebaju PowerPoint o „modernoj infrastrukturi“. Trebaju jamstvo da dijete ne sjeda na kontaminirani nasip. To je minimum. Sve ispod toga nije urbanizam — to je nemar prema onima zbog kojih se škola uopće gradi.