Rijeka: SDP na Hodu za slobodu uz banere koji slave demografsko samoubojstvo

U Rijeci je 12. rujna održan tzv. Hod za slobodu. Organizatori i mediji ljevice to zovu borbom za reproduktivna prava. Na terenu se vidjelo nešto drugo: politički spektakl u kojem se odbijanje rađanja prodaje kao vrhunac emancipacije, a demokraska kriza Hrvatske tretira kao sitni detalj. U povorci je bilo vodstvo SDP-a, uključujući predsjednika stranke Sinišu Hajdaša Dončića, te riječka gradonačelnica Iva Rinčić. To nije privatna šetnja. To je stranački pečat na poruku.

Baneri koji govore više od floskula

Narod.hr i snimke s terena bilježe transparente koji nisu slučajni. Jedan glasi: „Ne moš imati moje tijelo, a ni dušu, ne“. Drugi, viđen i dijeljen na društvenim mrežama, invertira poznatu ljubavnu pjesmu Doris Dragović i Gibonnija „Dajem ti srce“ u poruku tipa „Neću rodit tebi sina, k’o što nisam od davnina“. To nije poetska igra. To je ideološki program: majčinstvo kao okovi, sin kao teret, narod kao problem.

Uz to su nosili i poznate parole: „Naš izbor, naš zakon“, „Priziv savjesti u vojsci, ne u bolnici“, „Moje tijelo, moj izbor“. Priziv savjesti liječnika trebaju slomiti. Zakon trebaju prilagoditi ideologiji. Bolnica više nije mjesto liječenja i savjesti, nego servis za ideološki diktat. Tko se usudi biti katolički liječnik u Hrvatskoj, postaje meta.

SDP bira stranu: abortus kao brend

Hajdaš Dončić u povorci govori o pravima žena i „prevenciji“. To zvuči blago. Kontekst nije blag. SDP je odabrao stati uz povorku koja odgovara na Hod za život i koja traži dostupan i besplatan pobačaj u svim bolnicama, uz napad na priziv savjesti. Dok Hrvatska bilježi pad nataliteta, iseljavanje i starenje, najveća lijeva parlamentarna stranka šeta Rijekom s porukom da je rađanje nešto od čega treba bježati.

To nije briga za žene u nevolji. Briga bi bila: stanovi, plaće, vrtići, sigurnost, podrška majkama. Ovdje je briga za ideološki trijumf nad katoličkim pejzažom i nad Hodom za život. „Sloboda“ postaje robna marka. Život nerođenog postaje neugodna činjenica koju treba ukloniti iz javnog prostora.

Demografsko samoubojstvo kao emancipacija

Hrvatska već godinama gubi stanovništvo. Sela se prazne. Škole se zatvaraju. Mirovinski sustav puca. U tom kontekstu, celebrirati transparent koji kaže da neće roditi sina nije hrabrost. To je civilizacijski cinizam. Emancipacija koja se gradi na negaciji majčinstva nije emancipacija. To je kulturna kapitulacija pred sterilnošću.

Narodni Reporteri ne poriču da žene u teškim situacijama trebaju pomoć, savjetovanje i dostojanstvo. Poručujemo da se pomoć ne smije pretvoriti u kult abortusa. Još manje u politički miting uz SDP-ove zastave. Tko hoda s transparentom koji se ruga pjesmi o srcu i pretvara je u odbijanje sina, hoda protiv budućnosti naroda.

Što ljevica neće reći

Neće reći da je priziv savjesti civilizacijsko dostignuće, ne srednjovjekovni ostatak. Neće reći da Hrvatska ima katoličku većinu koja ima pravo na javni moralni glas. Neće reći da je natalitet nacionalna sigurnost. Umjesto toga, SDP i saveznici nude Rijeci ritual: minuta šutnje, floskule o „inkluziji“, napad na Hod za život, pa povratak u sabornice gdje se isti ton pretvara u amandmane.

Možemo u Zagrebu i SDP u Rijeci dijele isti refleks: narodni, katolički, obiteljski pejzaž treba relativizirati. Thompsonovski Hrvatska koja pjeva o Domovini njima je sumnjiva. Povorka koja veliča abortus kao slobodu njima je „moderna“. Narod vidi razliku.

Posebno je indikativna estetika povorke. Umjesto poruka o podršci majkama, porodilištima i vrtićima, dominantne su parole koje tijelo stavljaju u središte politike, a dijete izvan kadra. Kad se uz to pojavi parodija na pjesmu koja govori o darivanju srca, kulturna poruka je potpuna: tradicija se ne nasljeđuje, nego se ismijava. Hrvatska popularna glazba, od Doris do Gibonnija, postaje materijal za antinatalistički meme. To nije slučajnost. To je metoda.

U istoj Rijeci koja pamti teške demografske i ekonomske udarce, politička elita bira simbolički rat protiv Hoda za život. Hajdaš Dončić govori o prevenciji. Prevencija bi bila obiteljska politika, stanovanje, plaće, sigurnost. Prevencija nije gaženje savjesti liječnika. Prevencija nije transparent koji kaže da neće roditi sina. To je nešto drugo: kulturni projekt manjine nametnut kao moral većine.

Zaključak

Hod za slobodu u Rijeci nije bio neutralan događaj. Bio je politički pečat SDP-a na antinatalističku estetiku. Baneri govore jasno. Vodstvo je tu. Poruka je: rađanje nije vrijednost, nego teret. Narodni Reporteri odgovaraju jednako jasno. Hrvatska treba žene koje rađaju u sigurnosti i dostojanstvu, ne povorke koje slave prazninu. Sloboda bez života nije sloboda. To je prazan slogan na praznoj ulici.