SDP i Možemo na Markovu trgu: Hajdaš Dončić i Benčić najavljuju zajedničku listu i "odmah" mijenjaju izborni zakon

Na Markovu trgu u subotu 19. rujna 2026. u 9:30 sati pojavili su se Siniša Hajdaš Dončić iz SDP-a i Sandra Benčić iz Možemo. Nije to bio slučajni susret. To je bila pozornica na kojoj lijeva koalicija javno najavljuje zajedničku listu za parlamentarne izbore i „odmah“ mijenja izborni zakon, upravljanje državnim tvrtkama i ekonomski model. Dok Zagreb pod Možemo tone u smeće, prometne kolapse i štrajkove ZET-a, isti ljudi koji su grad doveli do kaosa sada se predstavljaju kao spasitelji Hrvatske.

Petakova konferencija u sjedištu Možemo otkazana je bez jasnog razloga. Subota je donijela novo lice: Markov trg, kamere i poruke koje zvuče kao predizborni program. Ankete već pokazuju da SDP i Možemo vjerojatno idu na zajedničku listu. To nije sitna koalicijska igra. To je pokušaj preuzimanja nacionalne vlasti od strane ekoozne i socijaldemokrata koji su Zagreb pretvorili u laboratorij neuspjelih eksperimenata.

Hajdaš Dončić: otvoriti Markov trg i odmah prepisati izborni zakon

Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić na Markovu trgu poručio je da bi prvi potez ako dođu na vlast bio otvaranje Markova trga građanima. Zvuči privlačno, dok se ne pogleda kontekst. Markov trg nije samo fizički prostor. On je simbol državne vlasti. Otvaranje trga nije reforma države. To je predizborni slogan koji se lako proda medijima dok se u pozadini pripremaju stvarne izmjene pravila igre.

Hajdaš Dončić najavio je i „odmah“ promjenu izbornog zakona i izbornih jedinica. Kao primjer naveo je tramvajsku liniju 12 koja, kako kaže, prolazi kroz tri izborne jedinice, te otoke Brač i Šolta koji bi trebali biti u istoj jedinici. To zvuči tehnički. U praksi, tko piše karte izbornih jedinica, taj kroji i rezultat. Kad lijeva koalicija koja već računa na zajedničku listu najavljuje brzu preinaku izbornog zemljovida, birači imaju pravo pitati: tko to kroji i u čiju korist?

Uz to, Hajdaš Dončić traži zakon o podrijetlu imovine „odmah“, govori o „ekomafiji“, o povratku proizvodnji umjesto sadašnjeg ekonomskog modela i o drugačijem upravljanju javnim poduzećima. Riječ „odmah“ u politici rijetko znači brzu korist za građane. Češće znači brzu koncentraciju ovlasti. Zakon o podrijetlu imovine može biti oružje protiv korupcije, ali može biti i instrument političkog obračuna ako ga pišu i primjenjuju oni koji su već pokazali kako selektivno čitaju pravila u Zagrebu.

Benčić i Možemo: ista retorika koja je Zagreb dovela do dna

Sandra Benčić poručila je da Možemo i SDP sada pišu konkretan zajednički program za sljedeće parlamentarne izbore. Na listi tema: javno zdravstvo za sve, zaustavljanje „mafije otpada“ i uvoza stotina tisuća tona smeća, „naša hrana na našem stolu“ te energetska neovisnost naspram privatnih spekulanata koji, kako kaže, otimaju zemlju.

Te rečenice zvuče poznato jer ih Zagreb već godinama sluša. Možemo je u gradu vlast. Rezultat nije čistiji Zagreb, nije bolji promet i nije stabilniji ZET. Rezultat su hrpe smeća, gužve, štrajkovi i građani koji plaćaju račune dok se političari penju na Markov trg i prodaju nacionalnu verziju iste priče. Ako je „mafija otpada“ problem, zašto je Zagreb pod Možemo godinama primjer lošeg gospodarenja otpadom? Ako je hrana na stolu prioritet, zašto lokalna politika ne počinje od reda u vlastitom dvorištu?

Benčić govori o energetskoj neovisnosti i spekulantima. Hrvatska treba ozbiljnu energetsku politiku. Ali politička snaga koja u Zagrebu nije uspjela riješiti ni osnovnu komunalnu higijenu teško je vjerodostojan nositelj nacionalne energetske strategije. Riječi o „javnom zdravstvu za sve“ također dolaze od koalicije koja u praksi često bira simbolične kampanje umjesto tvrdih rezultata.

Zajednička lista: ekoozna i SDP spremaju se za nacionalnu vlast

Ankete ukazuju da SDP i Možemo vjerojatno idu na zajedničku listu. To nije tehnički detalj. To je signal da se lijeva scena konsolidira oko zajedničkog cilja: ulaska u Vladu i preuzimanja ključnih resora. Markov trg u subotu nije bio forum za građane. Bio je audicija za buduću koalicijsku vlast.

Nacionalni interes nije isto što i liberalno-lijevi pakt. Hrvatska treba suverenu politiku prema granicama, migracijama, energetici i proizvodnji. Ono što se nudi s Markova trga je paket starih parola: prepisivanje izbornih jedinica, zakon o imovini kao politički alat, retorika o ekomafiji i hrani, te Zagrebov model „zelene“ vlasti proširen na cijelu državu. Građani koji žive u Zagrebu već znaju cijenu te politike.

Petakovo otkazivanje konferencije u sjedištu Možemo nije bilo sitnica. Kad se prvo sakrije, a onda ujutro iznenada izađe na Markov trg s gotovim narativom, birač ima pravo sumnjati u „transparentne pregovore“. Transparentnost se ne najavljuje kamerama. Transparentnost se pokazuje u odlukama, ugovorima i rezultatima.

Milanović šuti, a lijeva koalicija kuha pakt

Dok se SDP i Možemo na Markovu trgu dogovaraju o zajedničkoj listi i „odmah“ mijenjaju pravila, predsjednik Zoran Milanović i dalje šuti o temama koje bi od predsjednika Republike tražile jasan moralni i državnički stav, uključujući i pitanja vezana uz Ratka Mladića i političke saveze oko SDP-a i Možemo. Šutnja na jednoj strani i predizborni spektakl na drugoj nisu slučajna podudarnost. Lijeva scena radi svoj posao: gradi koaliciju. Građani moraju raditi svoj: pitati što ta koalicija stvarno donosi Hrvatskoj.

Hrvatska ne treba još jedan eksperiment u kojem se Zagrebov kaos izvozi na nacionalnu razinu. Treba jasnu politiku, čiste ulice, uredan promet, zaštićene granice i državu koja ne mijenja izborni zemljovid jer je to zgodno za jednu listu. Subota na Markovu trgu pokazala je što lijeva koalicija nudi: parole, „odmah“ i zajedničku listu. Birači će na izborima odlučiti žele li to ili žele Hrvatsku koja ne potpisuje pakt ekoozne i SDP-a kao svoj budući program.

Izvor: Jutarnji list, Marko Špoljar, 19. rujna 2026.