UDARNO
SHOWBIZ

Goran Grgić: Kazalište je i dalje prostor najveće umjetničke slobode

Hrvatski glumac Goran Grgić, ove godine član žirija Vukovar Film Festivala, u intervjuu govori o odgovornosti ocjenjivanja tuđeg rada, ulozi emocije u filmu i o tome zašto ga nakon desetljeća karijere i dalje najviše pokreće ono nepoznato.

Redakcija· 3. kol 2026. u 00:49· 👁 129
Goran Grgić: Kazalište je i dalje prostor najveće umjetničke slobode
AI ilustracija · Narodni Reporteri

Iza glumca Gorana Grgića stoje desetljeća uspješne kazališne, filmske i televizijske karijere, a ove je godine član žirija igranog programa Vukovar Film Festivala. U razgovoru je otkrio kako na ulogu ocjenjivača tuđeg rada gleda prije svega kao na odgovornost.

"Kao glumac znam koliko rada, sumnji i odricanja stoji iza svakog filma. Zato takvom zadatku pristupam s velikim poštovanjem. Važno je biti otvoren i pokušati razumjeti što je autor želio postići. Nitko nema monopol na istinu, pa tako ni članovi žirija", poručio je Grgić.

Na pitanje što na kraju prevagne kod ocjenjivanja filma, istaknuo je da su svi elementi - priča, gluma, režija - važni, ali da presudnu ulogu ipak ima emocija koju film ostavi. Najviše cijeni filmove koji nastavljaju živjeti u gledatelju i nakon što projekcija završi.

Iako je iza njega dug niz uloga, Grgić kaže da ga nakon svih godina najviše uzbuđuje upravo ono što još ne zna. Svaka nova uloga za njega je ulazak u nepoznat prostor, traganje za pravim tonom i karakterom. Scenu ga, dodaje, nikada nije privlačila mogućnost da bude netko drugi, nego prilika da kroz svaki lik bolje upozna samog sebe.

Osvrćući se na to koliko su ga uloge mijenjale kao čovjeka, Grgić je istaknuo da glumca ne oblikuje jedna uloga, nego cijeli niz susreta kroz kazalište i film. Posebno su ga mijenjale uloge koje su tražile razumijevanje likova s kojima se privatno ne bi lako poistovjetio, jer glumac, kaže, nema pravo na predrasude ili osude.

Na pitanje gdje danas osjeća najveću umjetničku slobodu, bez oklijevanja je odgovorio - u kazalištu. "Ondje se sve događa pred publikom, bez zaštitne mreže. Nema montaže, nema ponavljanja kadra, nema mogućnosti da nešto popravite sutra. Sve se događa sada", objasnio je Grgić, dodajući da u tome postoji doza mazohizma, ali da je upravo zato kazalište njegov najdraži prostor izražavanja.

Komentari

Učitavam komentare…
HNIS · DOSJE