Miljenko Jergović: Zaboravljeni Saroyan i knjiga koja je oblikovala naraštaje

Poznati hrvatski pisac i kolumnist Miljenko Jergović u svojoj najnovijoj književnoj kolumni podsjeća na djelo američkog pisca Williama Saroyana "Zovem se Aram", knjigu koja je desetljećima oblikovala imaginaciju čitatelja u ovom dijelu Europe.

Riječ je o zbirci kratkih priča o armenskoj obitelji na zapadnoj obali Sjedinjenih Američkih Država, koja govori o pripadanju i nepripadanju te o granici između zbilje i bajke. Jergović piše kako je knjigu u trećem i četvrtom razredu gimnazije poklanjao školskim kolegama za rođendane, birajući kanonsko izdanje beogradske edicije Reč i misao u prijevodu Radivoja Dinića.

Saroyan, rođen i preminuo u kalifornijskom gradu Fresnu (1908. - 1981.), bio je rođeni Amerikanac, no njegovo djelo autor opisuje kao migrantsko i manjinsko, posvećeno onima koji su drugačiji. Zajedno s Markom Twainom i njegovim Tomom Sawyerom te J. D. Salingerom i Holdenom Caulfieldom, Saroyan je prema Jergoviću činio trijadu pisaca koji su oblikovali američku književnost čitanu u hrvatskim gimnazijama.

Dvadesetak godina nakon prvog susreta s knjigom, nakladnik Stih objavio je prvo hrvatsko izdanje "Zovem se Aram", u prijevodu i s pogovorom Hrvojke Kostelić Swift. Jergović ističe kako je riječ o izdavačkom pothvatu obitelji Kostelić, budući da je izdavač Ante Kostelić, a prevoditeljica polusestra poznatih skijaša Janice i Ivice Kostelića.

Unatoč tome, autor primjećuje da je novo izdanje prošlo gotovo nezapaženo u hrvatskoj javnosti, za razliku od djela suvremenika poput Raymonda Carvera, Flannery O'Connor ili Alice Munro, čije je pripovjedačko umijeće naknadno prepoznato i najvišim književnim priznanjima poput Nobelove nagrade.

Jergović u kolumni izražava žaljenje što se knjige poput Saroyanove više gotovo ne poklanjaju, a rođendani, nekad prigoda za dijeljenje književnosti, danas se rjeđe slave na isti način kao u vrijeme njegova odrastanja.