ČETIRI GODINE PRIJE 11. RUJNA: Mudžahedini su autobombom razorili Mostar i ranili 29 ljudi
Na današnji dan 1997. u Splitskoj ulici eksplodirao je automobil s oko 30 kilograma eksploziva. Razoreni su stanovi i automobili, a istraga je napad povezala sa stranim mudžahedinima.
Prije 29 godina, kasno navečer 18. rujna 1997., snažna eksplozija potresla je Mostar. Automobil napunjen desecima kilograma eksploziva detoniran je uz stambeni blok u Splitskoj ulici. Ozlijeđeno je 29 ljudi, među njima i trojica policajaca, a razorna detonacija uništila je domove i automobile građana koji su se našli u neposrednoj blizini.
Napad se u javnosti i sigurnosnim analizama navodi kao prvi poslijeratni islamistički teroristički napad u Bosni i Hercegovini. Dogodio se četiri godine prije napada na Sjedinjene Američke Države 11. rujna 2001., u vremenu kada su se posljedice dolaska stranih mudžahedina tijekom rata u BiH tek počinjale ozbiljnije razmatrati.
Eksplozija u 23:40 u gusto naseljenoj četvrti
Automobil-bomba eksplodirao je u 23:40 sati u Splitskoj ulici, u blizini prolaza prema zgradi Policijske uprave Mostar. Prema tadašnjem policijskom priopćenju, eksplozija velike razorne moći dogodila se neposredno uz stambeni blok.
U bolnicu je zaprimljeno 29 ozlijeđenih osoba. Dvije su bile u težem stanju, a jedna je prevezena u KBC Split. Među ozlijeđenima bila su i trojica djelatnika PU Mostar koji su osiguravali policijsku zgradu.
Na mjestu eksplozije ostao je krater približno 2,4 metra širok i 85 centimetara dubok. Prema objavljenim podacima, uništeno je ili oštećeno 120 stanova i jednak broj automobila. Pedeset i šest stanova bilo je potpuno razoreno.
Bomba je, prema dostupnim izvještajima, sadržavala oko 30 kilograma TNT-a i druga minsko-eksplozivna sredstva te je aktivirana vremenskim mehanizmom. Mjesto i način izvedbe pokazivali su da je cilj bio izazvati veliku štetu i ugroziti što veći broj ljudi.
Istraga je vodila prema skupini stranih mudžahedina
Istragu je vodila policija Hercegovačko-neretvanske županije uz pomoć stručnjaka iz Zagreba i Splita. U prvim satima nakon napada pojavile su se različite političke i kriminalističke teorije, uključujući tvrdnje da je eksplozija povezana s procesom ujedinjenja policije u Mostaru.
No policijska istraga napad je povezala s Ahmedom Zuhairom Handalom, državljaninom Sudana, i njegovim pomagačima. Oni su tijekom rata boravili u Bosni i Hercegovini i borili se na strani Armije Republike BiH kao pripadnici mudžahedinskih struktura.
Motiv se povezivao s osvetom prema pripadnicima HVO-a. Alu Husin Imad, poznatiji kao Abu Hamza, tadašnji glasnogovornik mudžahedinske zajednice u BiH, javno je izjavio da je napad izveo Handala nakon što se zakleo da će se osvetiti Hrvatima zbog postupanja prema njemu tijekom zarobljeništva.
Abu Hamza napad nije opravdao, ali je izjavio da razumije počinitelja. Istodobno je rekao kako se ubijanje žena i civila ne može opravdati islamom.
Handala osuđen u odsutnosti, završio u Guantanamu
Sudski postupak protiv Handale i petorice pomagača počeo je u svibnju 1998. godine. Handala je u odsutnosti osuđen na deset godina zatvora.
Ali Ahmed Ali Hamad iz Bahreina osuđen je na osam godina, dok je Nebil Ali Hil, poznat kao Abu Jemen, dobio pet godina zatvora.
Handalu je poslije u Afganistanu zarobila američka vojska. Završio je u zatočeničkom centru Guantanamo Bay, a prema medijskim izvještajima 12. lipnja 2009. prebačen je u Saudijsku Arabiju. To su ujedno posljednje šire poznate informacije o njegovoj sudbini.
Napad koji je upozorio na opasnost radikalizma
Mostarski napad iz 1997. bio je brutalno upozorenje da završetak rata nije uklonio sve sigurnosne prijetnje. Strani borci koji su tijekom rata stigli u BiH, njihove veze i radikalne mreže postali su problem koji će se u sljedećim desetljećima pojavljivati u nizu sigurnosnih istraga.
Posebno je važno pamtiti da žrtve napada nisu bile vojne formacije ni politički čelnici, nego stanovnici gusto naseljene gradske četvrti, ljudi u svojim stanovima te policajci na redovnoj dužnosti.
Dvadeset i devet godina poslije, krater je nestao, automobili su zamijenjeni, a stanovi obnovljeni. No činjenica ostaje: u središtu Mostara postavljena je bomba dovoljno snažna da razori čitav stambeni blok, a samo je splet okolnosti spriječio mnogo veći broj poginulih.
Mostar te noći nije bio samo poprište eksplozije. Postao je mjesto prvog velikog poslijeratnog upozorenja da ideologija terora, unesena u BiH tijekom rata, nije nestala potpisivanjem mira.
Izvor podataka i povijesne kronologije: Bljesak.info. Tekst je redakcijski obrađen i proširen.
Izvor: bljesak.info
