HORST WESSEL: Kako je smrt mladog jurišnika postala najmoćniji mit nacističke propagande

Noć 14. siječnja 1930. bila je hladna. Netko je pokucao na vrata stana u berlinskoj četvrti Friedrichshain. Horst Wessel, dvadesetdvogodišnji zapovjednik lokalne jedinice SA-a, otvorio je vrata. Albrecht Höhler, pripadnik komunističkog Crvenog fronta i čovjek povezan s berlinskim podzemljem, pucao mu je u lice iz neposredne blizine.

Wessel nije umro odmah. Nakon nekoliko operacija i više od mjesec dana provedenih u bolnici podlegao je ozljedama 23. veljače 1930. Toga dana završio je život jednog radikalnog političkog aktivista, ali započeo je jedan od najpoznatijih propagandnih kultova 20. stoljeća.

Mladić koji je napustio pravo zbog ulične politike

Horst Ludwig Georg Erich Wessel rođen je 1907. u obitelji protestantskog pastora. Studirao je pravo u Berlinu, ali fakultet nije završio. Tijekom studija sve se snažnije uključivao u radikalnu nacionalističku politiku.

NSDAP-u se priključio 1926., a ubrzo je postao pripadnik Sturmabteilunga, poznatijeg kao SA. Bila je to stranačka paravojna organizacija čiji su pripadnici štitili nacističke skupove, marširali radničkim četvrtima i redovito sudjelovali u brutalnim sukobima s komunistima.

Wessel se pokazao kao sposoban govornik i organizator. Godine 1929. preuzeo je vodstvo jedne jedinice SA-a u Friedrichshainu, radničkoj četvrti u kojoj je Komunistička partija imala snažnu potporu.

Njemački povijesni muzej navodi da je postao jedan od poznatijih nacističkih agitatora u Berlinu zbog organizacijskih sposobnosti, retorike i otvorene spremnosti na nasilje. Nije, međutim, bio zapovjednik cijelog berlinskog SA-a ni mogući nasljednik njegova nacionalnog vodstva, kako se ponekad tvrdi.

Berlin kao bojno polje

Berlin krajem dvadesetih godina nije bio miran grad. Ulice su postale pozornica sukoba komunista, nacista i drugih političkih skupina. SA je ulazio u radničke četvrti u kojima su dominirali komunisti, provocirao protivnike i izazivao obračune. Komunističke borbene organizacije odgovarale su istim metodama.

Wessel nije bio promatrač. Sudjelovao je u uličnoj borbi i pomagao nacistima širiti organizacijsku mrežu u dijelovima Berlina u kojima su prije bili slabi. Njegova važnost nije proizlazila iz visokog čina, nego iz sposobnosti da nacističku poruku prenese radnicima i mladima koje su pokušavali pridobiti komunisti.

Erna Jaenicke i nerazjašnjeni motiv ubojstva

Wessel je živio s Ernom Jaenicke, mladom ženom koja se ranije bavila prostitucijom. Zbog neplaćene stanarine i njezina boravka u stanu došlo je do sukoba sa stanodavkom Elisabeth Salm, udovicom pokojnog komunista. Salm se za pomoć obratila poznanicima iz komunističkog miljea, nakon čega su u stan došli Höhler i njegovi suradnici.

Je li primarni motiv bio politički obračun, spor oko stanarine, odnos prema Erni ili kombinacija svega navedenog, nikada nije potpuno razjašnjeno. Komunistički tisak nakon pucnjave nazivao je Wessela svodnikom, pokušavajući uništiti sliku mučenika koju su gradili nacisti. Tvrdnju da je živio od prostitucije povjesničari ne smatraju pouzdano dokazanom činjenicom.

Pjesma koja je nadživjela autora

Godine 1929. Wessel je napisao tekst pjesme „Die Fahne hoch”. Melodija nije bila njegovo originalno djelo, nego je preuzeta iz ranije glazbene tradicije.

Nakon njegove smrti pjesma je nazvana „Horst-Wessel-Lied” i postala je službena stranačka himna NSDAP-a. Poslije Hitlerova dolaska na vlast izvođena je uz njemačku državnu himnu te je dobila status svojevrsne druge himne Trećeg Reicha.

Njezina snaga nije bila u glazbenoj originalnosti. Predstavljala je poginule pripadnike pokreta kao kolonu mrtvih suboraca koja simbolično nastavlja marširati sa živima. To je bila upravo ona vrsta političke simbolike koju je Joseph Goebbels znao pretvoriti u masovni ritual.

Goebbels je dobio mučenika kojeg je tražio

Goebbels je još prije Wesselove smrti shvatio propagandni potencijal ranjenog pripadnika SA-a. Posjećivao ga je u bolnici i u svojim tekstovima postupno gradio priču o mladom idealistu koji je napustio udoban građanski život kako bi se žrtvovao za pokret.

Nakon smrti organiziran je veliki stranački sprovod. Goebbels je Wessela prikazao gotovo kao religijsku figuru — čistog i požrtvovnog mladića kojeg su ubili neprijatelji njemačkog nacionalnog preporoda.

Neugodne pojedinosti njegova života nestale su iz službene verzije. Spor oko stanarine, odnos s Ernom, nasilni ulični sukobi i nejasan motiv pucnjave zamijenjeni su jednostavnom pričom o mučeniku.

Čovjek je nestao, simbol je ostao

Nakon 1933. Wesselovo ime davano je ulicama, školama, vojnim jedinicama i brodovima. Snimani su filmovi, objavljivane knjige i organizirane komemoracije. Stvarna osoba više nije bila važna. Režimu je bio potreban simbol mladosti, discipline, žrtve i odanosti pokretu.

Upravo se tu nalazi povijesna važnost Horsta Wessela. Nije presudna njegova kratka politička karijera, nego ono što je propaganda napravila nakon njegove smrti. Goebbels je od lokalnog zapovjednika SA-a stvorio nacionalnu legendu, a složenu i neurednu biografiju pretvorio u jednostavan mit.

Mit kao upozorenje

Horst Wessel nije bio nevina apolitična žrtva. Svjesno je pristupio nasilnom, antidemokratskom i antisemitističkom pokretu te sudjelovao u njegovu osvajanju berlinskih ulica.

Istodobno, njegova biografija nije jednaka propagandnoj karikaturi koju su stvarale ni nacistička ni komunistička strana. Nacisti su ga pretvorili u besprijekornog junaka, a komunisti su ga pokušavali prikazati isključivo kao kriminalca i svodnika.

Wesselov slučaj pokazuje kako propaganda ne mora izmisliti cijeli događaj. Dovoljno je odabrati pojedine činjenice, ukloniti neugodne dijelove i smrti dati političko značenje koje ona izvorno možda nije imala.

Pucanj u jednom berlinskom stanu ubio je mladog političkog nasilnika. Goebbelsova propaganda nakon toga stvorila je besmrtnog nacističkog mučenika.

Izvori

Deutsches Historisches Museum: Horst Wessel

United States Holocaust Memorial Museum

German History in Documents and Images