Rok 22. rujna: Hrvatska i Italija za skidanje Usmanova, EU sankcije na sedmodnevnom flasteru

Stalni predstavnici država članica EU (Coreper) individualne sankcije protiv tisuća ruskih osoba i tvrtki produljili su samo za sedam dana, do utorka 22. rujna 2026., jer nije bilo konsenzusa o cijelom popisu. Umjesto automatskog šestomjesečnog produženja, Bruxelles je posegnuo za privremenim rješenjem. U središtu je raskol oko Ališera Usmanova i Mihaila Fridmana. Financial Times, prenosi Jutarnji list, tvrdi da su Hrvatska i Italija podržale uklanjanje Usmanova s popisa kako bi se do roka spasio ostatak sankcijskog režima.

To nije priča o „heroizmu“ ni o beskonačnoj eskalaciji. To je priča o pukotini u mehanizmu koji od 2022. drži Europu u stanju trajne napetosti, skupih sankcija i diplomatskog zastoja. Kad jednoglasnost pretvori cijeli paket u taoca jednog ili dva imena, postaje jasno da dogovor i kompromis imaju više smisla od rote koja se produžuje iz inercije. Mir i suverenost država članica ovdje nisu fusnota. Oni su jedini izlaz iz petlje u kojoj sankcije traju, a političkog rješenja nema.

Rok 22. rujna: flaster umjesto strategije

Sankcije protiv pojedinaca i tvrtki produljuju se svakih šest mjeseci uz suglasnost svih članica. Taj model znači da jedna prijestolnica može cijeli paket držati kao polugu. Umjesto jasne linije, Europa je kupila sedam dana. Slovačka traži skidanje Usmanova i Fridmana. Francuska se pridružila zahtjevu za Usmanova, obrazlažući to „nacionalnom sigurnošću“ i odgovorom međunarodnim partnerima. AFP i Reuters bilježe iznenađenje diplomatskih krugova. Bit je jednostavna: konsenzusa nije bilo, pa je Coreper odgodio odluku do 22. rujna.

Hrvatska, prema FT-u, nije stajala u bloku koji traži tvrđu eskalaciju po svaku cijenu. Podrška uklanjanju Usmanova čita se kao signal da Zagreb vidi vrijednost dogovora koji drži režim na okupu, umjesto da se cijeli paket ruši zbog jednog imena. To je pragmatizam. U ratu iscrpljivanja koji hrani oružane industrije i prazni europske proračune, pragmatizam je bliži miru nego slogani o vječnom pritisku.

Francuska, Azerbajdžan i transakcijska diplomacija

FT povezuje francuski zaokret s francuskim državljanima pritvorenima u Azerbajdžanu. Anass Derraz osuđen je na dvanaest godina, Martin Ryan u ožujku 2026. na deset. Pariz i Baku godinama su imali narušene odnose. FT navodi da bi skidanje Usmanova, što je tražio i Baku, moglo otvoriti put njihovu oslobađanju. Francuska na to nije odgovorila. Ako je točno, riječ je o diplomatskom dealu: sankcije postaju valuta za bilateralne probleme. Europa koja Washingtonu zamjera „transakcije“ ovdje radi isti posao, samo tiše.

To ne mora biti skandal. To može biti dokaz da sankcijski popis nije svetopisam, nego alat. Alat se prilagođava kad nacionalni interesi i potreba za deblokadom nadjačaju inerciju. Bolje dogovor koji smanjuje napetost nego vječna lista imena koja se produžuje dok troškovi rata padaju na europske porezne obveznike, uključujući Hrvatsku.

Erdoğan, Fico, Luksemburg, Fridman

Još u ožujku Slovačka je produženje uvjetovala uklanjanjem Usmanova i Fridmana. Radio Slobodna Europa tada je izvijestio da turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan preko Bratislave gura skidanje Usmanova, pozivajući se na veze s turkijskim zemljama, uključujući Uzbekistan. Luksemburg, prema FT-u, za produženje jest, ali traži da padne i Fridman ako padne Usmanov, jer Fridman vodi arbitražu i traži više od 16 milijardi dolara odštete zbog zamrznute imovine. Opći sud EU već je 2024. poništio dio ranijih odluka o njemu zbog nedostatka dokaza.

Dogovor bolji od beskonačne eskalacije

Usmanov je sankcioniran 2022. zbog bliskih veza s Moskvom. Bogatstvo gradi na metalurgiji, telekomunikacijama i medijima. Fridmanov dosje pokazuje da i europski sudovi znaju reći da Vijeće nije uvijek imalo dovoljno dokaza. Kad Hrvatska i Italija, prema FT-u, podupiru kompromis oko Usmanova, to nije izdaja „jedinstva“. To je priznanje da režim koji se održava sedmodnevnim flasterima treba politički izlaz, ne još jednu rundu eskalacije.

Do 22. rujna Europa mora odlučiti: nastaviti rotu koja hrani sukob i skupoće, ili prihvatiti da dogovor, uključujući bolne kompromise oko popisa, vodi bliže miru. Narodni Reporteri stoje na strani mira i suverenih odluka država članica, ne na strani vječnog ratnog okvira. Pukotina u sankcijama nije katastrofa. Može biti otvorena vrata.

Izvor: Jutarnji list / Financial Times / Hina, situacija do 18. rujna 2026.