Trump najavio sporazum s Danskom: SAD dobiva trajnu kontrolu nad sigurnošću Grenlanda

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump u noći 18. na 19. rujna objavio je da su SAD, Danska i Grenland sklopili sporazum kojim Washington dobiva trajnu kontrolu nad sigurnošću grenlandskog teritorija. Riječ je o kontroli sigurnosti i vojnih potreba, a ne o prijenosu suvereniteta. Danska premijerka Mette Frederiksen potvrdila je dogovor i najavila potpisivanje na Općoj skupštini UN-a u New Yorku idući tjedan, uz uvjet parlamentarnog odobrenja u Danskoj i na Grenlandu.

Trump je na društvenoj mreži napisao da sporazum Americi neće ništa koštati te da joj daje mogućnost činiti sve što je potrebno da osigura i obrani Grenland. Ključna točka njegove poruke: nijedan američki protivnik ne smije imati vojnu prisutnost na Grenlandu niti ulagati u osjetljive sektore bez izričitog pismenog odobrenja Washingtona.

Što sporazum stvarno znači

Tekst sporazuma još nije objavljen. Britanski BBC, pozivajući se na neimenovanog dužnosnika State Departmenta, navodi konkretnije odredbe. Sporazum bi ostao na snazi i ako Grenland jednog dana postane neovisna država. SAD bi unilateralno mogao graditi dodatne vojne objekte, bez potrebe za odobrenjem Kopenhagena ili Nuuka. Uključuje trajni pristup, baziranje i prava preleta. Zabranjuje bazama država izvan NATO-a te blokira ruske i kineske trupe i ulaganja u osjetljive sektore koja bi mogla ugroziti američke interese.

Frederiksen je istaknula da dogovor jača zajedničku sigurnost na Arktiku i u sjevernom Atlantiku, a istodobno priznaje suverenitet i teritorijalni integritet Kraljevine Danske te pravo grenlandskog naroda na samoopredjeljenje. Predsjednik vlade Grenlanda Jens-Frederik Nielsen pozdravio je sporazum kao korak koji jača sigurnost Grenlanda, Danske i SAD-a te priznaje grenlandske interese. Američki državni tajnik Marco Rubio nazvao ga je povijesnim i velikom pobjedom za Sjedinjene Države.

Pituffik, 1951. i Golden Dome

SAD na Grenlandu već desetljećima ima vojnu infrastrukturu. U bazi Pituffik (nekada Thule) na sjeverozapadu teritorija stalno je raspoređeno više od stotinu američkih vojnika. Sporazum iz 1951. već je dopuštao Washingtonu slanje snaga na otok. Novi dogovor, prema američkim izvorima, ide dalje: trajna kontrola nad sigurnošću, veto nad protivničkim bazama i osjetljivim investicijama, te pravo unilateralne gradnje objekata.

Trump Grenland veže i uz planirani proturaketni štit Golden Dome, namijenjen obrani od raketnih napada. Otok ima i strateški položaj između Sjeverne Amerike i Euroazije te neiskorištene rezerve rijetkih zemalja, ključnih za moderne tehnologije. To objašnjava zašto je Bijela kuća mjesecima pritiskala Kopenhagen, uključujući i retoriku o kupnji ili čak silovitoj aneksiji, što je izazvalo oštre reakcije u NATO-u.

Europa kao promatrač podjele Arktika

Za Europu i Hrvatsku poruka je jasna. Velike sile više ne čekaju Bruxelles dok dijele Arktik. Washington i Kopenhagen dogovaraju trajni američki nadzor nad sigurnošću ogromnog teritorija, a EU institucije ostaju na margini. Danska zadržava suverenitet na papiru, ali stvarnu sigurnosnu arhitekturu crta Amerika. To je realizam velikih sila, a ne moralna lekcija iz Bruxellesa.

Arktik je već dugo zona konkurencije SAD-a, Rusije i Kine: morski putevi, resursi, rano upozorenje na rakete. Novi sporazum formalizira američku prednost na zapadnom krilu Arktika. Europa koja se oslanja na američki kišobran, a istodobno se čudi kada Washington nameće uvjete, još jednom gleda podjelu prostora u kojem nema vlastite vojne težine.

Što slijedi

Potpisivanje se očekuje idući tjedan u New Yorku, na rubu Opće skupštine UN-a. Zatim slijedi parlamentarni postupak u Danskoj i na Grenlandu. Bez tih glasova sporazum neće stupiti na snagu. Dok tekst nije javan, ostaje otvoreno koliko se stvarno razlikuje od okvira iz 1951. i 2004., no politička poruka je već jasna: Amerika želi trajnu kontrolu nad sigurnošću Grenlanda, Danska i Nuuk to prihvaćaju uz zadržani suverenitet, a Europa gleda kako se Arktik prekraja bez nje.

Za Hrvatsku, članicu NATO-a i EU-a, važno je pratiti ovaj precedens. Sigurnosni dogovori velikih sila više se ne skrivaju iza multilateralne retorike. Oni se pišu u Washingtonu i Kopenhagenu, potpisuju u New Yorku, a ostali saveznici dobivaju gotovu činjenicu. To je jezik moći, a ne jezik bruxelleskih rezolucija.