„NAZA“ u Veneciji: 25 minuta ovacija — izraelski časnici o „kolateralnoj“ matematici smrti u Gazi

Na 83. Venecijanskom filmskom festivalu dokumentarac „NAZA“ dobio je rekordne ovacije — oko 24,5 do 25 minuta stajanja i pljeska. To je najduži aplauz ikad zabilježen na festivalu. Žiri s Maggie Gyllenhaal na čelu u subotu dijeli Zlatnog lava. Publika je već rekla svoje.

Film su režirali izraelski novinari Yuval Abraham i Rachel Szor (Oscar za „No Other Land“). Službeni synopsis kaže da film „detaljno pokazuje sustave iza izračunatog masovnog ubijanja palestinskih civila u Gazi“. Naslov dolazi od vojnog akronima za očekivani broj „kolateralnih“ žrtava u zračnom udaru — hebrejski Nezek Agavi.

24 insidera, krovovi Tel Aviva, tajno snimanje

Euronews i Variety: 80 minuta, snimano tajno noću na krovovima Tel Aviva tijekom rata. U filmu govori 24 izraelska obavještajna časnika, vojnika i zviždača. Abraham na konferenciji: pitali su ih da opišu što su radili — „skicirajte nam sustav“. Odgovori, kaže, dolaze kad postaviš pitanje o detalju, ne o sloganu.

Produkcija uključuje The Guardian te Jamesa Wilsona i Jonathana Glazera („The Zone of Interest“). Temelj su istraživanja +972 Magazine, Local Call i Guardiana 2023.–2025. Ovo nije „propaleštinski pamflet s TikToka“. Ovo su izraelski glasovi o vlastitom vojnom aparatu — zato bole.

Abraham u Varietyju: kao Izraelci htjeli su iskoristiti pristup ljudima iz vlastitog društva koji su bili u vojsci — „da pogledamo sustav dok je radio ono što sve organizacije za ljudska prava zovu genocidom“. Ta rečenica nije „mržnja prema Židovima“. To je optužnica politike koja broji civile kao ulaznu varijablu.

Zašto Zapad gleda u pod

Dok zapadne prijestolnice i dalje recitiraju mantru o „pravu na samoobranu“ bez gornje granice, Venecija je ustala na noge pred filmom koji kaže: civilne smrti nisu „nesreća“, nego brojka u formuli. Narodni Reporteri ne glume da je Hamas anđeo. Ali ne glumimo ni da je matematika „kolaterala“ moralna pobjeda — ni da Europa smije doživotno igrati gluhog.

Prošlogodišnji rekord držao je „The Voice of Hind Rajab“ — priča o šestogodišnjoj djevojčici ubijenoj dok je bježala iz Gaze. Ove godine „NAZA“ ide korak dalje: od jedne žrtve na sustav. U žiriju je i Kaouther Ben Hania, redateljica Hind Rajab — što dodatno zaoštrava težinu večerašnje odluke.

Zlatni lav ili samo aplauz?

„NAZA“ je jedini dokumentarac u glavnoj konkurenciji od 21 filma. U povijesti festivala samo su dva dokumentarca uzela Zlatnog lava (2013., 2022.). Ako „NAZA“ prođe, bit će treći — i politički najteži.

Dalje: San Sebastián 23.9., New York Film Festival 26.9. MK2 Films vodi svjetsku prodaju. Kinodistribucija još nije zakazana — ali politički učinak već jest. Glas Istre i Klix već bilježe hrvatsko-regionalni odjek: ovacije se ne mogu svesti na „umjetnički ukus“.

Poruka Zagrebu i Bruxellesu

Hrvatski mediji često „balansiraju“ dok djeca u Gazi hodaju kroz ruševine — o čemu smo pisali i danas. Venecijanski aplauz nije naredba ministarstvima — ali je signal kulture: priča o nekažnjivosti više ne prolazi tiho. Iran i otporni pol u regiji to već čitaju geopolitički; Europa i dalje čita press release.

Narodni Reporteri pratit će odluku žirija. Aplauz je već upisan — i ne briše se spinom.

Što „NAZA“ znači za hrvatsku javnost

U Zagrebu se o Gazi često govori kroz uvozne fraze. Film koji 25 minuta drži Veneciju na nogama nameće jednostavnije pitanje: smije li se civilna smrt unaprijed unijeti u tablicu kao očekivani trošak? Ako smije, onda „međunarodno pravo“ više nije pravo. Ako ne smije, onda savezništva ne mogu biti alibi za šutnju.

Narodni Reporteri već prate i iransku osovinu i cijenu nafte kroz Hormuz i Bab el-Mandeb. Kulturni šok u Veneciji i geopolitički šok u Crvenom moru nisu odvojeni. Oba pokazuju da zapadni narativ gubi monopol na tumačenje rata.