NAZA u Veneciji: film o proračunu civilnih žrtava u Gazi, Netanyahu viče na zviždače

Dokumentarni film NAZA izraelskih redatelja i novinara Yuvala Abrahama i Rachel Szor osvojio je Specijalnu nagradu žirija 83. venecijanskog filmskog festivala, nakon što je publika u Mostra dvorani stajala i pljeskala gotovo 25 minuta. To su, prema pisanju Jutarnjeg lista, najduže ovacije zabilježene u povijesti festivala. Film, koji je u glavnu konkurenciju ušao kao kasni dodatak, ne govori o apstraktnoj tragediji. Govori o sustavu. O tome kako se civilne žrtve u Gazi ne događaju „slučajno“, nego ulaze u računicu prije nego što raketa krene.

Prema službenom sinopsisu i izvještajima The Guardiana, koji je film i producirao, NAZA je vojni akronim kojim izraelska obavještajna služba označava očekivani broj civilnih žrtava u zračnom napadu. Abraham i Szor, dvoje od četvero autora oscarovskog dokumentarca „No Other Land“, razgovarali su s 24 izraelska vojna i obavještajna zviždača. U filmu se, među ostalim, navodi tvrdnja izvora da je za likvidaciju jednog pripadnika Hamasa odobreno i do 500 NAZA, odnosno očekivanih civilnih smrti. To nije holivudska dramatizacija. To je opis birokracije smrti.

Što film tvrdi i zašto je važan

Dokumentarac od oko 80 minuta razlaže AI sustave ciljanja koje je IDF koristio u Gazi, uz tvrdnje da su deseci tisuća civila ubijeni u napadima u kojima je civili bili unaprijed „kalkulirani“. Redatelji ne tvrde da rat ne postoji. Oni tvrde da postoji razlika između rata i industrije u kojoj se broj mrtvih djece unosi u tablicu prije udara. U razgovoru za Guardian Abraham je rekao da znaju da kuća koju bombardiraju može biti puna djece. Ta rečenica nije propaganda. To je citat iznutra sustava.

U Hrvatskoj se o Gazi često govori kroz diplomatski filter: „složen sukob“, „pravo na samoobranu“, „humanitarna katastrofa“. NAZA taj filter skida. Ako država unaprijed zna koliko civila očekuje ubiti da bi pogodila jednu metu, riječ više nije samo o samoobrani. Riječ je o politici koja civilni život tretira kao potrošnu stavku. Europa, uključujući Hrvatsku, ne smije to gledati kao udaljeni filmski festival. Mora gledati kao upozorenje.

Netanyahu, Zohar i lov na zviždače

Umjesto da odgovori na sadržaj, izraelski vrh napao je autore. Premijer Benjamin Netanyahu film je nazvao šokantnim i „antisemitskim poticanjem“ koje dolazi „iznutra“. Ministar kulture Miki Zohar optužio je Abrahama i Szor za izdaju i najavio da će tražiti oduzimanje izraelskog državljanstva. U pismu tijelima za stanovništvo i unutarnje poslove Zohar je, prema Guardianu, zatražio ispitivanje kako su materijali nabavljeni i može li se riječ biti o „pomaganju neprijatelju u ratu“. Načelnik Glavnog stožera Eyal Zamir film je nazvao krvnom klevetom, a vojni pravnici navodno razmatraju pravne mjere.

To je klasičan obrazac: prvo sustav koji budžetira civilne žrtve, potom napad na one koji su o tome progovorili. Zohar ne pobija brojke. On prijeteći traži kaznu za redatelje. Netanyahu ne otvara raspravu o NAZA protokolu. On viče „antisemitizam“. Kad država na dokumentarac odgovara oduzimanjem državljanstva, problem nije film. Problem je država koja ne podnosi vlastito ogledalo.

Zašto Hrvatska ne smije skrenuti pogled

Abraham i Szor već su 2025. Oscarom za „No Other Land“ pokazali da izraelski zviždači postoje i da plaćaju cijenu. Nakon te premijere Abrahamovu obiteljsku kuću napala je desničarska rulja. Sada, nakon Venecije, prijetnje idu institucionalno: državljanstvo, vojni pravnici, ministri. To nije sloboda govora. To je poruka svima unutar sustava da šute.

Hrvatska vanjska politika često se sakrije iza „ravnoteže“. Ali ravnoteža nije isto što i slijepilo. Ako film pokazuje da se civilne žrtve unaprijed računaju, pitanje nije jesu li redatelji „dovoljno uravnoteženi“. Pitanje je hoće li Europa i dalje kupovati priču o moralnoj superiornosti dok se u tablicama vodi koliko djece smije nestati u jednom udaru. Suverenistička Hrvatska koja brani svoj narod mora znati prepoznati kada drugi narod postaje potrošna brojka u tuđem ratnom softveru.

NAZA nije antižidovski pamflet. To je izraelski film o izraelskom sustavu, snimljen s izraelskim izvorima. Upravo zato boli. I upravo zato ga treba gledati. Venecijanske ovacije nisu „aplauz antisemita“, kako tvrdi Zohar. One su reakcija na činjenicu da je netko iznutra imao hrabrosti reći: ovo nije greška, ovo je metoda.

Izvor: Jutarnji list; The Guardian; Reuters / The National.