Sikorski Ukrajini: Hrvatskoj su rekli da fašiste ne stavljamo na spomen-ploče

KIJEV / ZAGREB – Poljski ministar vanjskih poslova Radosław Sikorski u Kijevu je za Europsku Pravdu Ukrajini poslao poruku koja u Hrvatskoj odmah otvara stari ožiljak. Kada je Hrvatska bila kandidatkinja za Europsku uniju, rekao je, rečeno joj je: ako nastavite hvaliti svoje fašiste iz ratnog razdoblja, uskraćujete si pravo pripadanja našoj obitelji, jer u našoj obitelji ne stavljamo fašiste na spomen-ploče. Izjavu u petak, 18. rujna 2026., prenose Jutarnji list i Dnevno.hr. Sikorski time nije otvorio novu raspravu o Ukrajini. Otvorio je i staru raspravu o tome kako Bruxelles i dio Europe čitaju hrvatsko ratno pamćenje.

Što je točno rekao u Kijevu

Kontekst je bio jasan. Sikorski je govorio o Ukrajinskoj ustaničkoj armiji, UPA, i o Stepansu Banderi, u sjeni Volinije i istočne Galicije 1943., gdje Poljska povezuje UPA s masovnim ubojstvima poljskih civila. Novinaru koji je ustvrdio da UPA nije isto što i fašizam, Sikorski je odgovorio da je ta organizacija imala fašističku ideologiju. Poručio je da Ukrajina ima dovoljno neupitnih heroja među ljudima koji danas brane zemlju od ruske agresije, pa nema potrebe uzdizati osobe čija je prošlost obilježena ratnim zločinima.

Rečenica o Hrvatskoj nije bila fusnota. Bila je predložak. „Kaži mi tko su ti heroji, pa ću ti reći tko si“, rekao je, kako prenosi Europska Pravda. U istom razgovoru zatražio je da Poljska izravno sudjeluje u svim budućim mirovnim pregovorima o završetku rata, istaknuo da preko poljskog teritorija prolazi 95 posto međunarodne pomoći Ukrajini te da njegova zemlja godišnje izdvaja oko 50 milijardi dolara za obranu.

Hrvatsko čitanje: Domovinski rat nije tuđa etiketa

U Zagrebu, Vukovaru, Kninu i stotinama mjesta diljem Hrvatske spomen-ploče i spomenici nisu ukras. Oni su popis imena ljudi koji su 1991. i poslije stali ispred tenkova, topova i etničkog čišćenja. Dio te spomen-kulture uključuje i oznake postrojbi koje su u Domovinskom ratu branile Hrvatsku, uključujući HOS. Europski saloni godinama su te simbole pokušavali strpati u kutiju „fašizma“, često bez razlikovanja između Domovinskog rata i ideologija iz 1941.

Sikorski je sada tu formulu izgovorio naglas, kao da je riječ o tehničkoj napomeni iz pregovaračkog dosjea. Za hrvatskog čitatelja to nije tehnika. To je tvrdnja da se pamćenje obrane vlastite države može uvjetovati ulaskom u „obitelj“. Ako je kriterij spomen-ploča, onda je kriterij politički, ne samo povijesni. Tko odlučuje što je dopušteni heroj, a što zabranjeni simbol, odlučuje i o tome smije li narod javno ispričati tko ga je obranio.

Dvostruki metar: UPA, Volinija i lekcije za druge

Poljska ima pravo inzistirati na istini o Voliniji. Masovna ubojstva civila nisu folklor. Sikorski ima i politički interes: odnosi Varšave i Kijeva nisu opušteni, ekshumacije su osjetljive, poljoprivreda i cestovni prijevoz bit će teški pregovarački čvorovi. Rekao je da Poljska neće blokirati otvaranje pregovaračkih poglavlja, ali da će ta pitanja biti među najtežima.

Problem za Hrvatsku nije poljski zahtjev prema Ukrajini. Problem je šablon u koji se Hrvatska ubacuje kao primjer „uspješnog discipliniranja“. U tom šablonu braniteljska spomen-kultura postaje dokaz krivnje, a ne dokaz otpora agresiji. Dok Europa lekcionira kandidatkinje o pločama, u istom prostoru traju rasprave o tome smiju li u europskim prijestolnicama stajati spomenici i zastave koje dio javnosti doživljava kao nedodirljive. Pravilo je rijetko simetrično. Simetrija se traži od malih, a ne od salona.

Što Hrvatska mora čuvati

Domovinski rat ima sudske, dokumentarne i ljudske okvire. Zločini pojedinaca nisu isto što i legitimna obrana države. Miješanje tih razina pogoduje onima kojima je lakše Hrvatsku svesti na karikaturu nego priznati da je 1990-ih obranjena suverenost. Spomen-ploča s imenom poginulog branitelja nije „fašistički kit“. To je javni zapis da netko nije dočekao mir.

Sikorski je u Kijevu govorio o Ukrajini, NATO-u, jamstvima i poljskoj ulozi u miru. To su legitimne teme za ministra zemlje koja nosi teret fronta i logistike. No rečenica o Hrvatskoj ostaje u zraku kao europski refleks: disciplinom nad tuđim pamćenjem dokazati moralnu nadmoć. Hrvatski odgovor ne treba biti histerija. Treba biti jasan. Tko je 1991. branio dom, nije fašist zato što mu ime stoji na kamenu. Tko to miješa, ili ne zna što je Domovinski rat, ili zna i namjerno briše razliku.

Izvori: Jutarnji.hr, Dnevno.hr / Europska Pravda