Zagreb: mural s grbovima postrojbi Domovinskog rata prebojen, „moralisti“ brane vandala

ZAGREB – U pothodniku blizu bivše zgrade Vjesnika muralisti su naslikali grbove hrvatskih postrojbi iz Domovinskog rata. Zatim su ih nepoznati vandali prefarbali. Umjesto osude kulturocida, u dijelu velikih medija javili su se glasovi koji braniteljske grbove tretiraju kao problem, a prefarbače kao „dobre dečke“. Književnik Hrvoje Hitrec u kolumni za HKV / narod.hr (17. rujna 2026.) to zove Zagrebom po mjeri „moralista“.

Redoslijed je, kaže Hitrec, poučan. Prvo mural s grbovima postrojbi. Onda prefarbavanje. Onda medijska obrana vandala. Poruka koja ostaje u zraku: u središtu Zagreba hrvatske ratne postrojbe nemaju mjesta na zidu, a oni koji ih brišu imaju razumijevanje. To nije debata o ukusu. To je debata o tome smije li Hrvatska u vlastitom glavnom gradu javno pamtiti tko ju je branio.

Što se dogodilo kod Vjesnika

Lokacija nije slučajna. Pothodnik kod bivšeg Vjesnika mjesto je prolaza, vidljivosti i simbolike. Grbovi postrojbi Domovinskog rata na muralu nisu „provokacija“. Oni su sjećanje na ljude koji su branili Hrvatsku dok je Zagreb bio cilj granata i politike koja je Hrvatsku htjela izbrisati s karte.

Prefarbavanje takvog murala nije umjetnički dijalog. To je obično uništavanje tuđeg rada i brisanje simbola. Hitrec to naziva kulturocidom i svinjarijom pete kolone. Teške riječi, ali čin je težak: netko je svjesno premazao grbove hrvatskih postrojbi. Vandali nisu „intervenovali u javni prostor“. Obrisali su sjećanje.

„Moralisti“ i dvostruki metar

Hitrec opisuje medijski obrat: umjesto osude vandala, u velikim medijima javljaju se tumačenja da su prefarbači u pravu, da u Zagrebu nema mjesta za hrvatske postrojbe. Ironija ide do kraja: umjesto braniteljskih grbova, kaže, neki bi radije mural s likom Porfirija, jer je „voleo Zagreb“.

To je dvostruki metar memorijalne kulture. Simboli Domovinskog rata u centru grada postaju „problem“. Simboli i figure koji Hrvatima nose teške asocijacije dobivaju baršunaste rukavice. U gradu koji su branili hrvatski vojnici, braniteljski grb na zidu tretira se kao skandal, a njegovo brisanje kao moralni čin. Tko to ne vidi, ili ne želi vidjeti, sudjeluje u magli.

Možemo Zagreb i kultura zaborava

Zagreb godinama živi pod kulturnom hegemonijom koja se lako prepoznaje: sve što miriše na Domovinski rat i hrvatski suverenitet u javnom prostoru brzo dobiva etiketu „kontroverznog“. Stranka Možemo i srodna milje u gradu često postavljaju ton u kojem je hrvatsko sjećanje nešto što treba „kontekstualizirati“, a vandalski napad na braniteljski mural nešto što treba „razumjeti“.

Nije riječ o tome da svaki zid mora biti vojni muzej. Riječ je o tome da se grbovi postrojbi koje su branile državu ne brišu kao grafiti mržnje. Tko pretvara sjećanje na Domovinski rat u sramotu, ne radi kulturu. Radi politiku zaborava. Grad koji se srami vlastitih branitelja nije neutralan. On je zauzet.

Što Zagreb bira

Hitrecova kolumna nije sudska presuda. Ona je dijagnoza atmosfere. Mural je naslikan. Mural je prebojen. Mediji su dijelom stali uz prefarbače. U tom slijedu Zagreb šalje poruku vlastitim braniteljima i njihovoj djeci: vaši grbovi smetaju u pothodniku.

Hrvatska ima pravo na vlastite simbole u vlastitom glavnom gradu. Tko to osporava prebojavanjem i medijskim aplauzom, ne brani toleranciju. Brani selektivnu cenzuru. Ako mural s grbovima postrojbi smeta „moralistima“, problem nije u muralu. Problem je u moralistima. Izvor: narod.hr / HKV (Hrvoje Hitrec), 17.9.2026.