Dogan: 21,7 milijuna EU eura nestalo. Možemo se bavi papirnatim čašama

Dok Možemo u Zagrebu raspravlja o papirnatim čašama u uredima i školama, gradska zastupnica Dina Dogan iz kluba Zagrepčanke na rebalansu je iznijela brojku koju je teško prećutati: 21,7 milijuna eura europskog novca više nije dostupno zbog problema s javnim nabavama. To nije sitna računovodstvena greška. To je novac koji je Gradu bio na stolu, a onda je nestao iz dosega jer projekti nisu realizirani na vrijeme.

Dogan je poručila da se kod rebalansa ne smije gledati samo koliko je na kojoj stavci dodano ili oduzeto. Treba pitati zašto projekti nisu izvedeni i zašto europski novac nije iskorišten. Ako je novac bio osiguran od Europske unije, zašto nije potrošen na ono što je građanima obećano? To je pitanje koje Možemo ne voli čuti, jer udara u srž njihove priče o „stručnom upravljanju“.

Bazen Špansko: milijuni propušteni zbog papira

Posebno slikovit primjer Dogan je izdvojila oko Bazena Špansko. Grad je, tvrdi, mogao povući milijune eura europskog novca za taj projekt. Nije. Razlog? Prema njezinim riječima, aparatčik u uredu zaboravio je uzeti dokumente kako treba i predati ih na natječaj. Dok se u Skupštini hvali priča o bazenu kao velikom zahvatu, stvarnost s EU fondovima izgleda kao administrativni kiks s cijenom u milijunima.

Narodni Reporteri već su pisali o raspravi u kojoj Možemo hvali bazen, a škole i sigurnost ostaju u sjeni. Ovdje je drugačiji kut: novac koji je mogao doći iz Europe, a nije. Kad vlast izgubi milijune zbog zaboravljenih papira, nema smisla moralizirati građanima o „zelenim čašama“. Prioriteti se mjere rezultatima, ne floskulama.

Jakuševec smrdi, lopata se neće zabiti

Dogan živi na istoku grada i opisala je jutro kakvo Zagreb poznaje godinama: nedjelja, šest sati, smrad Jakuševca. Pitala je je li to normalno. Odgovor je ne. Najavljeni rokovi za otpad, upozorila je, neće se držati ako Grad već sada pada na nabavama. „Lopata se neće zabiti u sljedeće dvije godine. Nema šanse,“ poručila je. To je jezik koji razumiju ljudi koji dišu smrad, a ne prezentacije o „cirkularnoj ekonomiji“.

Jakuševec je postao simbol ne samo otpada, nego i dvostrukih mjerila. Istok grada plaća cijenom zdravlja i dostojanstva, dok se u centru vode bitke oko simboličkih tema. Možemo voli govoriti o pravednosti. Pravednost počinje tamo gdje djeca ujutro ne udišu smrad odlagališta.

Arbitraža pročistača: više od 1,5 milijuna već potrošeno

Dogan je 81 dan tražila podatke o arbitraži povezanoj sa zagrebačkim pročistačem otpadnih voda. Kad su stigli, brojka je bila jasna: na savjetovanje i odvjetnike već je otišlo više od 1,5 milijuna eura. Podsjetila je na odluku gradonačelnika Tomislava Tomaševića iz 2024. o raskidu koncesije. Kritika ovdje nije napad radi napada. Kritika je računica: tko plaća odvjetnike dok se infrastruktura vuče godinama?

Kad zastupnica kaže da su pročelnici izgledali kao da nemaju pojma što se događa dok im postavlja pitanja, to nije anegdota. To je dijagnoza upravljanja. Grad od gotovo milijun ljudi ne može funkcionirati na improvizaciji i marketingu.

Čaše umjesto škola, nasilja i siromaštva

Na kraju istupa Dogan je ironično pogodila nerv Možemo vlasti: dok se otvaraju teme škola, vršnjačkog nasilja, siromaštva i poreza na nekretnine, administracija se bavi i papirnatim čašama. Simbolizam umjesto rezultata. Moralna lekcija umjesto milijuna koji su ispali iz EU omotnice. Zagreb ne pati od manjka floskula. Patí od manjka izvedbe.

Rebalans je ogledalo. U njemu se vidi što je stvarno važno vlasti, a što je samo priča za kameru. 21,7 milijuna nestalih EU eura, propušteni fondovi za Špansko, smrad Jakuševca i milijunska arbitraža nisu „opozicijski spin“. To su činjenice koje Dogan stavila na stol. Možemo može odgovoriti brojkama i rokovima. Ili može nastaviti pričati o čašama. Građani već znaju što biraju u svakodnevici: čist zrak, škole koje funkcioniraju i novac koji se ne gubi u ladicama.